Zajednica Sant’Egidio opisuje korespondenciju s osuđenim muškarcem kao “nit života” za zatvorenike. Zatvorenici pate dok beskonačno čekaju na smaknuće. Dopisivanje s osobom u svijetu daje im prostor da se izraze, otkriju svoju nutrinu, uspostave dubok odnos prijateljstva. Ako i vi želite prakticirati ovo djelo duhovnog milosrđa (utjeha unesrećenih), možete se obratiti zajednici Sant’Egidio.
Nevjerojatna prepiska jedne Francuskinje sa zatvorenikom koji je osuđen na smrt u Sjedinjenim Državama otkriva snagu Božje milosti i ljudsku potrebu za prijateljstvom, piše Aleteia.
“Prije pet godina otkrila sam Zajednicu Sant’Egidio. Privučen jednom od njihovih misija, da se dopisujem s osobom osuđenom na smrt, dobila sam kontakt podatke jednog zatvorenika (u Kaliforniji sam dobio ime i adresu).
Kad sam započela ovu korespondenciju, bilo je razumljivo zamisliti, s druge strane Atlantika, očajnu, ateističku i izgubljenu osobu. To nije bio slučaj. Edgardovo prvo pismo – tri stranice otkucane na savršenom engleskom – bilo je puno kršćanske nade, pa čak i humora.
Njegove prve riječi dale su ton njegovoj korespondenciji: “Bok Eleanor, kako si? Znate li da je dan kada ste mi prvi put napisali bio moj rođendan? Da, istina je!” Zatim je ukratko ispričao svoju priču: od svog pješačkog prijelaza iz Gvatemale u Sjedinjenim Državama u dobi od 16 godina, do silaska u pakao nakon oružane pljačke u trgovini. U 21. godini osuđen je na smrt zbog ubojstva policajca. Više od pola života proveo je u strogo čuvanom kalifornijskom zatvoru.
Osim nekoliko detalja koje spominje o svojoj svakodnevnoj rutini i svojim “hobijima” (košarka i šah), Edgardo se sada u našim razmjenama pisama fokusira na duhovnost. Voli govoriti o velikoj Ljubavi svog života: Kristu.
Izvanredno obraćenje
U svom prvom pismu Edgardo skromno sažima svoje izvanredno obraćenje: „Isus Krist je moj Gospodin, moj Kralj i moj Spasitelj. Ušao je u moj život ubrzo nakon mog uhićenja 1992. Sada većinu svog vremena provodim čitajući Bibliju, proučavajući je i pišući poruke za evangelizaciju. On je velika Ljubav mog života. On je moje Sve.”
Na smrtnoj kazni Edgardo je otkrio Božju milost. Nakon snažnog uvjerenja o grijehu, mogao je krenuti naprijed i stvoriti osobnu i jedinstvenu vezu s Kristom. Sada piše dnevne evangelizacijske tekstove ili pjesme, poput ove:
Ti si moje Sve
Kad sam se izgubio, našao si me
Kad sam bio mrtav, dao si mi život
Kad sam bio u tami, Ti si bio moje Svjetlo
Kad sam bio zarobljenik, dao si mi Slobodu
Kad nisam imao za što živjeti, Ti si mi dao Misiju.
Ovo obraćenje Kristu također je radikalno promijenilo njegov odnos prema bližnjemu. Pun osjetljivosti i pažnje prema drugima, Edgardo me u svojim pismima pita o mojim svakodnevnim aktivnostima, mom poslu i načinu življenja svoje vjere. Zaboravivši na sebe, ohrabruje me i daje mi kompliment: “Shvaćaju li vaši učenici klavira koliko su sretni što uče klavir s vama?”
Edgardo redovito objavljuje poruke nade u časopisu Compassion (za američke zatvorenike osuđene na smrt). On je govorio za svoje su zatvorenike u članku pod naslovom “Oprošteni su joj mnogi grijesi, jer je mnogo ljubila” (Lk 7,47). U njemu opisuje poteškoću osuđenih na smrt da povjeruju u Boga. Razlog je, prema Edgardu, taj što se osjećaju zauvijek isključenima iz društva, koliko god se trudili postati bolji. “Naše društvo odlučilo je ne oprostiti naše pogreške i greške, već nas kazniti za cijeli život u ime pravde.”
Zajednica Sant’Egidio opisuje korespondenciju s osuđenim muškarcem kao “nit života” za zatvorenike. Zatvorenici jako pate dok beskonačno čekaju na smaknuće. Dopisivanje s osobom u svijetu daje im prostor da se izraze, otkriju svoju nutrinu, uspostave dubok odnos prijateljstva. Ako i vi želite prakticirati ovo djelo duhovnog milosrđa (utjeha unesrećenih), možete se obratiti zajednici Sant’Egidio.
Zajednica Sant’Egidio, Stefania Tallei (zadužena za prepisku s osuđenima na smrt): stefaniatallei@gmail.com