Svećenik fra Krešimir Josip Bahmec, inače karmelićanin, na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje vezano uz današnje evanđelje u kojem slušamo kako je starac Šimun koji je iščekivao Mesiju kojeg je želio vidjeti prije svoje smrti, dočekao taj trenutak te držao malog Isusa u naručju. Bahmec je poručio kako i mi danas možemo primiti Isusa u svoje naručje, tako što ćemo imati otvorene ruke za potrebe bližnjih i svih koji su u potrebi. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

U počecima kršćanstva prigovarali su kršćanima da su zagledani samo u nebo, u vječni život te stoga da nisu zainteresirani za probleme sadašnjosti, da se ne brinu za svijet dovoljno. Odgovor kršćana, iako su iščekivali drugi Kristov dolazak brzo, bio je da upravo zato što očekuju sve tek nakon ovoga života, da se brinu za ovaj svijet još više nego drugi jer o ovome životu, o načinu kako sada živimo, ovisi kako ćemo živjeti u vječnosti.

Nekako su svi od početka kršćanstva mislili da su njihova vremena posljednja

Istina, kršćani su oduvijek imali pogled prema nebu ali sa nogama čvrsto na zemlji. Gledajući prema vječnosti, mnogi su se nadali, vjerovali i govorili o posljednjim stvarima, o drugom Kristovu dolasku. Nekako su svi od početka kršćanstva mislili da su njihova vremena posljednja.

Eshatologija ili nauk o posljednjim stvarima je grana teološke antropologije, tj. dogmatike, o kojoj istina mnogi zbore ali o kojoj ustvari nitko ne zna baš previše. Kako će biti u nebu, tko će biti, kad će biti kraj – ostaje za sve nas više skriveno nego otkriveno.

Mi bismo željeli mnogo toga vidjeti prije smrti

Starac Šimun, čije kosti se čuvaju u našem Zadru, iščekivao je Mesiju. Želio ga je vidjeti prije smrti. Mi bismo željeli mnogo toga vidjeti prije smrti. Netko vjenčanje svoje djece, unuke, netko sanja slobodu, ali istinsku slobodu, pravdu, neka bolja vremena…

Možemo se naravno, uzajamno tješiti istinom da će dobri Bog svako dobro naplatiti u nebu, u vječnosti, ali Bog ne ostavlja sve za kraj. Bog daje i danas. Mnogo toga dobroga ako želimo vidjeti, ako znamo Boga i njegove darove vidjeti svaki dan, ako smo sposobni prepoznati dobro oko sebe. U bližnjemu, u sitnicama. Neće nas Bog pozvati k sebi prije nego nam pokaže mnoge ljepote već sada. Jer ljepota i dobro je u nama i oko nas.

Pogledajmo srcem, ljubimo i vidjeti ćemo ljubav svugdje

“I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda.” (Lk 22, 29-31)

I mi možemo primiti danas dijete Isusa u ruke ako su naše ruke otvorene za potrebe drugih…možemo vidjeti spasenje, drugi u nama mogu vidjeti Boga na zemlji… Pogledajmo srcem, ljubimo i vidjeti ćemo ljubav svugdje. Budimo ljubav drugima.

Misli o današnjem ulomku iz Svetog Pisma (Lk 22, 29-31)

1. Šimun je bio jedan od onih koji su potiho očekivali Mesiju, ne kao ratnika, nego kao Boga koji na svoj način ulazi u ljudsku povijest. Živio je život stalne molitve i tihe budnosti. I evo blagoslovljenog trenutka prepoznavanja kada u svoje ruke prima dijete.

2. Starac Šimun pjeva svoju životnu pjesmu rastanka nakon dugog iščekivanja znaka Božjeg spasenja. Nadahnut Duhom Svetim prepoznaje Isusa između mnoge djece koja su došla u Jeruzalem. Isus ne dolazi u sili, već kao dijete u majčinom naručju. Dolazi kao svjetlo za sve koji su u tami.

3. Šimun, koji je bio pravedan i pobožan, ušao je u Hram vođen Duhom. Duh mu je otkrio da će vidjeti Gospodina Mesiju prije svoje smrti. Bio je starac, ali onaj koji se radovao novoj eri. Prepoznao je Isusa kao obećanog Spasitelja svih naroda. Šimun je uzeo dijete u naručje hvaleći Boga. Svi su mu se snovi sada ispunili – kao sluga bio je zadovoljan da ide u miru.

4. Šimun mi pokazuje kako dočekati Isusa i zahvaliti Bogu na daru ovog djeteta. Njegova je poruka o budućnosti, poruka koja slavi Izraela. Molim da prepoznam Isusa kao svog Spasitelja i da ga još potpunije primim u svoj život. On je objava Boga i obećanje buduće slave.

5. Ključni izraz u ovom odlomku je ”ponukan od Duha”. Šimun, svet i pravedan čovjek, vjerovao je Božjem obećanju kako neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju. Svakodnevno je živio to povjerenje u Boga i nastavio biti otvoren poticajima Duha.

6. Koliko često se umoriš od povjerenja u Boga jer stvari možda predugo traju? Možeš li se u današnjoj molitvi ponovno posvetiti povjerenju i otvaranju Bogu kao što je to učinio Šimun bez obzira kako stvari izgledaju u tvojem životu? Pokušaj.

7. Gospodine, neka tvoj Sveti Duh danas počiva na meni da i ja, poput Šimuna, prepoznam tvoj dolazak u obliku ranjivog djeteta.

Izvor: Prostor Duha