Josip je bio iz kuće i porodice Davidove. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju u grad Davidov, koji se zove Betlehem, Da se upiše s Marijom, zaručenom svojom ženom, koja je bila trudna. (Luka 2,4-5).

Citat dana:

Idi k Josipu i učini sve što ti kaže;
Idi k Josipu i poslušaj ga kao što su ga poslušali Isus i Marija;
Idi k Josipu i govori mu kao što su mu govorili;
Idite k Josipu i posavjetujte se s njim kao što su se oni savjetovali s njim;
Idi Josipu i počasti ga kao što su ga oni počastili;
Idi Josipu, i budi mu zahvalan kao što su i oni njemu bili;
Idite k Josipu i volite ga, kao što ga i dalje vole (sv. Alphonsus Liguori).

Obraćam li se ikad svetom Josipu? Oponašam li svetog Josipa?

Evo ga, prelazi Judeju, vodi ženu – ne kovčeg koji je napravio čovjek – već ženu, koja u sebi drži najveći znak saveza – Isusa.

Sutra će Josip i Marija stići u Betlehem. Josipove misli su posvuda dok hoda naprijed prema Betlehemu. On i Marija jutros su zajedno molili. Zatim su ponovno krenuli, uživajući u izlasku sunca u tišini dok su prolazili glavnim trgovačkim putem u judejskoj pustinji. Danas poslijepodne prošli su kroz Jerihon i tamo se kratko odmorili prije nego što su krenuli prema Jeruzalemu. Betlehem je samo nekoliko milja od Jeruzalema, Svetog grada. Sada, dok Josip hoda, vidi niz putnika kako hodaju u različitim smjerovima. Neki prema Jeruzalemu ili dalje od njega. Neki idu na istok prema rijeci Jordan. Drugi idu na sjeverozapad prema Samariji — gdje god da je njihov rodni grad kako bi se mogli registrirati za popis stanovništva, piše Jacqueline Claire s portala Catholic Stand.

Josip odmahuje glavom u sebi dok razmišlja o tome što zapravo radi. Ovo nikada nije bio dio njegovog plana! Ikad. Vodeći trudnu ženu kroz pustinju prema Betlehemu. Da ne spominjemo trudnu ženu djevicu koja je nosila Emmanuela! On vodi Emmanuela! Čudno kako su njegovi preci prošli tim istim putem, noseći Kovčeg saveza kroz pustinju, sa znakom saveza, zapovijedima u njemu. Zastrašujuće je koliko se osjeća povezan sa svojim drevnim izraelskim očevima. Evo ga, prelazi Judeju, vodi ženu – ne kovčeg koji je napravio čovjek – već ženu, koja u sebi drži najveći znak saveza – Isusa.

Što se događa, Gospodine? Možda je najčudnija stvar u tome što Josip radi jest to što nitko uopće ne zna što se događa! Ovdje prolazi putnike iz Egipta u Damask; prolazeći kroz svete gradove koje njegov narod cijeni, a oni nemaju pojma da Gospod nad vojskama, kojemu se klanjaju u Jeruzalemskom hramu, prolazi pokraj njih unutar djevice žene, na leđima koščatog magarca, koju vodi jadni nazaretski stolar.

A ne znam ni što će se dogoditi kad stignem u Betlehem. Josip razmišlja. Gdje ćemo odsjesti, što ću kad dođe njezino vrijeme…ne znam!

Možda je druga najčudnija stvar to što je Josip hranitelj i zaštitnik djevice i djeteta. Ipak, Josip se osjeća kao da gotovo ništa nije učinio. Naravno, on vodi njihov put u Betlehem, brinući se i prehranjujući njihovu malu obitelj, ali zna da svaka mala stvar koju učini nije njegova snaga. Nije on donio Boga na svijet. Nije on dao Mariji dijete. Nije on bio taj koji je odlučio da će se Isus roditi u Betlehemu, prorečeno je mjesto. Nije on odabrao stolara da nosi Kovčeg saveza kroz Judeju!

Ali Bog je taj koji vodi te neobične događaje. Dakle, Josip pretpostavlja da će Bog to nastaviti činiti.

Josip nema ni jedan redak u Bibliji. Dakle, u nekim je smislu teško sastaviti kakav je bio. S druge strane, Josip je izvrstan primjer kako djela govore više od riječi. Imajte na umu da Josip “vodi” putovanje u Betlehem. Marija sjedi na magarcu s Isusom u utrobi dok ih Josip vodi. Međutim, Josip sebe niti ne smatra vođom. Vidimo da Bog djeluje i pokreće, dok je Josip na neki način spreman za vožnju. On pušta Duha da se kreće i Božjom snagom pomiče planine. On se tako oslobađa svoje vlastite volje da je Božja čudesna volja izvršena.

Josip se još mora jako truditi. Ali shvaća da mu je čak i sposobnost napornog rada dana od Boga. Ovdje moramo naučiti dvije stvari. Prva je da je sveti Josip veliki svetac i iako šuti, on je vodeća osoba u evanđeljima. Okrenimo se svetom Josipu kao što su mu se zasigurno obratili Marija i Isus na svom putu u Betlehem. Dok putujemo uz Mariju, prepustimo vodstvo svetom Josipu.

Drugo, imajmo Josipovo raspoloženje. Odnosno, dopustimo Bogu da djeluje kroz nas. Dok vodimo druge, sjetimo se da je Bog naše vodstvo i glava. Bez Njega ne možemo ništa. Nadalje, prepoznajmo prisutnost Isusa koji živi u Mariji. Josip možda nije razumio sve detalje utjelovljenja, s Marijom kao odabranom posudom, ali je zasigurno o njoj razmišljao i meditirao, dodatno se oslanjajući na Boga.

“O Emanuele, kralju i zakonodavcu, želja naroda, Spasitelju svih ljudi, dođi i oslobodi nas, Gospodine Bože naš.” (23. prosinca Večernja Antifona)

Dobri sveti Josipe, moli za mene. Rad je težak i vršiti volju Božju je teško. Ipak, daj mi svoje povjerenje i ustrajnost da slijedim tvog udomljenog sina. Nadalje, zamoli Boga da moje oči budu otvorene za Njegov pokret i da ga prepoznam, ne kao svoju moć, nego kao Njegovu.

Majko Marijo, molim te da s Josipom kao našim vodičem vozim ovo putovanje uz tebe i Isusa.

Marjo, nauči me kako čekati.