U četvrtom tjednu došašća nastavljamo promišljati o mogućnostima oživotvorenja socijalne dimenziji svetosti u hrvatskom društvu u svjetlu učenja pape Franje o blaženstvima mirotvoraca i progonjenih zbog pravednosti.

U toj zamršenoj spirali više ne postoji svijet kao zajedničko mjesto svih ljudi. Postoji samo moj svijet, do te mjere da se na mnoge više ne gleda kao na ljudska bića s neotuđivim dostojanstvom

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Onima koji se zalažu za mir Isus daje veličanstveno obećanje da će se sinovima Božjim zvati. Tumačeći ovo blaženstvo papa Franjo podsjeća kako Gospodin nikoga ne isključuje te isto očekuje i od nas. Izgradnja evanđeoskog mira vrlo zahtjevna, jer obuhvaća i one koji su u našim očima pomalo čudni, teški, ogorčeni ili nam smetaju za ostvarenje naših planova. Bilo bi daleko lakše isključiti ih iz zajedničkog života, ostaviti ih u samoći kako ne bi prljali naše male sigurnosti. Isključiti brata ili sestru moguće je na razne načine, od kojih je posebno opasano ogovaranje ili klevetanje. To su, upozorava papa Franjo, teroristička djela. Baci se bomba koja eksplodira i razori sve oko sebe, a napadač mirno i zadovoljno ode. Danas se posebno moćnim sredstvima isključivanja nepoželjnih pokazuju mediji. Njihova onečišćenost ponekad ide tako daleko da vijesti koje prenose nisu samo obilježene preuveličavanjem ili krivim tumačenjem, već sadrže izmišljotine i laži, koje ne štete samo pojedincima, već potiču nepovjerenje i sukobe u društvu. Jednom pokrenuti, sukobi neovisno o načinu pokretanja, zarobljuju u iskustvu proživljene nepravde i patnje, čineći sukobljene strane nezainteresiranima za oprost, pomirenje i izgradnju bratstva. Posljedično se pokreću mehanizmi odabira i osvete kojima se uklanjaju i odbacuju osobe ili skupine koje su povrijedile našu osjetljivost ili su bile neugodne te potiču se novi oblici sebičnosti i gubitak socijalnog osjećaja. U toj zamršenoj spirali više ne postoji svijet kao zajedničko mjesto svih ljudi. Postoji samo moj svijet, do te mjere da se na mnoge više ne gleda kao na ljudska bića s neotuđivim dostojanstvom, već postaju jednostavno oni tamo.

Svaki pojedinac, neovisno o svom moralnom izgledu ili ekonomskom, političkom i kulturnom statusu mora biti prepoznat kao onaj koji ima temeljnu i nezamjenjivu ulogu u njegovoj izgradnji

Izgrađivati mir na prvom mjestu znači ljubiti zajedništvo života vlastitog društva. Bitan pokazatelj njegove izgradnje jest koliko se svaka osoba i skupina u društvu uistinu osjećaju kao u obitelji tako da su radosti i žalosti svakog radosti i žalosti sviju. To je moguće postići samo ukoliko mir postane zajednički projekt u koji su uključeni svi. Svaki pojedinac, neovisno o svom moralnom izgledu ili ekonomskom, političkom i kulturnom statusu mora biti prepoznat kao onaj koji ima temeljnu i nezamjenjivu ulogu u njegovoj izgradnji. U protivnom, ostavili se nekoga na periferiji ne postoje politički programi i snage reda ili obavještajne službe koje mogu neograničeno vrijeme jamčiti mir.

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Živjeti po Evanđelju ne jamči siguran i miran život. Koračati prema svetosti ostvarujući zahtjeve Isusovih blaženstava vrlo četo uključuje ismijavanje, odbacivanje i napade. Založiti se za odbačene i nepoćudne znači izložiti se riziku biti odbačen. Podsjetimo se samo kako su ovih dana naši biskupi napadani, jer su se usudili založiti za slobodan pristanak na cijepljenje. Da, pristanak na cijepljenje je čin ljubavi i upravo zato ne smije biti nametnut. Nažalost politička korektnost i populizam u cilju stjecanja javnog ugleda ili osobna korist pod svaku cijenu ne prežu ni pred čim. Za rast u svetosti nije dobro željeti tišinu, odbacivati aktivnost i izbjegavati sukobe radi prividnog mira. Sve se može uklopiti u naš život i postati dio našeg puta ka svetosti. Pozvani smo živjeti uronjenost u blaženstvo usred djelovanja. Jedino je beskompromisno predanje Bogu i ljudima put koji izgrađuje, a križ, umor i bol koji se u to ime podnose postaju izvor našeg osobnog posvećenja i posvećenja svijeta.

Živjeti po Evanđelju ne jamči siguran i miran život

Zato, premda nam mnogi smetaju i šteti nam zalaganje za odbačene budimo ipak tijekom ovogodišnjeg došašća barem nakratko mirotvorci i odvažni založiti se za pravednost kako bismo zajedno s onima koji su otpad društva susreli novorođenog Isusa. Mi po prihvaćanju križa u korist njihove beskorisnosti, a oni po našem nesebičnom zalaganju oko njihove dobrobiti.

Do tog će susreta doći budemo li zavapili Gospodinu da njegova blaženstva prihvatimo kao jedini i isključivi smisao vlastitog života kako bi naša božićna želja da postanemo svetci iz susjedstva postupno zadobila obilježje trajnog životnog usmjerenja.

Igor Jakobfi

Mr. sc. Igor Jakobfi, asistent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Diplomirao je teologiju u Đakovu i magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tajnik je Ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije.