U povijesti Crkve pronalazimo kako su duhovni pisci i teolozi napisali kako ima određenih znakova koja Bog koristi da bi nam pokazao naš poziv. Ako osoba ima te znakove u određenom stupnju, velika je šansa da će se osoba odazvati na Božji poziv. Međutim, nikad nije apsolutno sigurno. Postoji nekoliko putova koji nam pomažu u razlučivanju i prosudbi je li netko pozvan ili ne u duhovni poziv: svećenički i/ili redovnički, prenosi portal Kapucini.hr.

Molitva

“Što mi je činiti, Gospodine?” (Dj 22, 10)

Duhovni poziv nije nešto što izmišljaš ti već je stvarnost koju nalaziš. Nije neki plan koji imaš za svoj život već je misija koja se rađa iz prijateljstva koje ti Isus nudi i poziva te ostvariti ga.
Nije riječ u prvom redu o odluci koji ti sam donosiš već o jednom pozivu na koji odgovaraš. Ako želiš otkriti svoj “poziv” razgovaraj s Gospodinom (tj. moli). Jedino kroz molitvu možemo istinski otkriti ono što Bog želi od nas – da spoznamo i vršimo Njegovu svetu volju.
U molitvi će Duh Sveti izoštriti tvoj sluh da možeš pozorno slušati. U prijateljskom i prisnom razgovoru s Isusom moći ćeš čuti njegov glas koji te poziva: “Dođi i slijedi me” (Lk 18, 22); ili će njegove riječi glasiti: “Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog” (Lk 8, 39).

Opažanje – razlučivanje

“Al’ tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više” (Jr 20, 9)

Da bi istinski otkrio što Bog hoće od tebe moraš prije svega pozorno slušati, promatrati i steći iskustvo ispravnog razlučivanja bitnoga od sporednoga. Zbog toga moraš postići da u tebi poraste “nutarnja tišina”. Buka ovoga svijeta te priječi u važnosti motrenja i prepoznavanja stvari. Budi pozoran na ono što se događa u dubini tvoga srca: tvoje želje, tvoji strahovi, tvoje misli, tvoje mašte, tvoji nemiri, tvoji planovi. Osluškuj na isti način one koji idu ukorak s tvojim nemirom kao i one koji idu u drugom pravcu. Slušaj svoje srce: što je to što želiš? Nauči promatrati ljude oko sebe: što ti Isus govori kroz njihove živote, njihovo neznanje, njihovu bol, njihov očaj, potragu i potrebu za Bogom…?

Gledaj svoj osobni život: koji ti je put Bog do sada dao proći?; koji su najvažniji trenuci tvoga života?; na koji je način Bog bio prisutan ili odsutan u tim događajima?, koje su, konkretno, osobe bile važne za tebe?, zašto? Promatraj budućnost: što osjećaš kada razmišljaš o mogućnosti da svoj život posvetiš Bogu? Imaš samo jedan život: čemu ga želiš posvetiti?

Budi oprezan u razlučivanju: jesu li tvoj nemir i ono što osjećaš da te privlači znakovi jednog pravog poziva na posvećenje ili su naprotiv poticaji koje Bog želi kako bi snažnije živio svoj kršćanski život kao vjernik laik. Zahvaljujući tome koraku moći ćeš reći: “možda me Bog zove…”, “osjećam nemir da posvetim svoj život Bogu”.

Informacija

“Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili loša? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrđeni? Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveća ili nema?” (Br 13, 18-20).

Putovi kojima se može ostvariti duhovni poziv su mnogostruki i brojni. Nije dovoljno htjeti dati život Gospodinu i željeti posvetiti svoju pomoć braći. Treba znati gdje Bog želi da ga ti slijediš i da mu služiš. Da bi mogao shvatiti koje je tvoje pravo mjesto u Crkve trebaš se upoznati s raznim zvanjima. Otkrij koji život i duhovnost žive dijecezanski (tzv. biskupijski) svećenici, odn. pojedine redovničke zajednice i družbe (neke zajednice i družbe imaju habit, a neke imaju samo kolar košulju kao dijecezanski svećenici). Pokušaj osjetiti koja te od njih najviše privlači. Informiraj se koje je njihovo poslanje (tj. karizma), koja su sredstva, apostolati, kojim se koriste za ostvarenje svoga specifičnog poslanja: poučavanje, bolnice, duhovno vodstvo, promicanje zvanja, misije, držanje duhovnih vježbi, sredstva društvene komunikacije itd.

Upoznaj kojoj je kategoriji osoba njihov apostolat prvenstveno namijenjen: mladi, siromašni, svećenici, bolesnici, djeca, sjemeništarci, starije osobe, itd. Premda osoba u pravilu, dok proživljava nemir zvanja, osjeća također “privlačnost” prema “točno određenom zvanju”, ipak vrijedi posvetiti nekoliko sati informiranju i upoznavanju ne samo toga prvog poziva već i ostalih stvarnosti. Ako se na kraju ipak odlučiš za ono zvanje za koje si prvo osjetio privlačnost, vrijeme koje si uložio u upoznavanje i informiranje neće za tebe biti izgubljeno. Nakon što prispiješ do toga reći ćeš: “privlači me duhovnost, način života i apostolat te redovničke zajednice ili te redovničke stvarnosti”. “Vjerojatno me Bog poziva ući u novicijat ili bogosloviju”.

Razmišljanje

“Tko od vas, nakanivši graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’” (Lk 14, 28-30).

Poziv je prevelik poduhvat, i to za cijeli život! Zbog toga se ne možeš upustiti u tu avanturu ako nisi prije toga ozbiljno razmišljao o sebi i novom životu kojeg želiš prigrliti. Otkrij koje su tvoje sposobnosti i tvoja ograničenja. Razmisli hoćeš li moći živjeti zahtjeve koje pred tebe stavlja to zvanje, svjestan da možeš uvijek računati na sigurnu pomoć Božje milosti. Na temelju kojih si znakova zaključio da te Bog poziva? Koji su razlozi “Za” a koji “Protiv” da kreneš tim putem? Što te privlači, a što ti se ne sviđa u tome životnom stanju?

Bog od tebe traži da se posvetiš i poradiš, na odgovoran način, na raspoznavanju njegove volje. Želi da upotrijebiš svoj razum kako bi shvatio koji plan on ima s tobom u ovom životu. Svjetlom Duha Svetoga moći ćeš otkriti što Bog želi od tebe. Nemoj misliti da ćeš imati apsolutnu sigurnost u pogledu onoga što Bog želi od tebe, nećeš nikada primiti nešto poput potpisanog ugovora u kojem će ti on otkriti svoju volju. Nalazit ćeš tek znakove koji pokazuju koji bi mogao biti plan prijateljstva između tebe i njega.

Odgonetavajući te “znakove” moći ćeš steći duhovnu sigurnost u njegov poziv. Potpuno sam siguran da ne može postojati četverokutni krug, imam u srcu sigurnost da se stolica na kojoj sada sjedim neće slomiti. Duhovna sigurnost je ono što trebamo da bismo mogli djelovati. Zahvaljujući tome koraku moći ću reći: “Vjerujem da me Isus poziva”. “Vjerujem da ću, uz pomoć Duha Svetoga, moći odgovoriti”.

Odluka

“Dok su išli putom, reče mu netko: ‘Za tobom ću kamo god ti pošao’” (Lk 9, 57).

Nakon što si otkrio ono što Bog želi od tebe, odluči se odgovoriti mu i velikodušno ga slijediti. Donijeti tu odluku nije lako; bit ćete strah; tvoja ograničenja će ti se činiti nepremostivima, poput visokih planina: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam” (Jr 1,6). I tako, međutim, usprkos svojim ograničenjima, ili bolje, upravo zajedno s njima, odgovori poput Izaije: “Evo me, pošalji me” (Iz 6, 8). Bogu reći svoj “Da”, kojim predaješ sav svoj život, jest velika milost. Moli Duha Svetoga da ti dadne tu sposobnost da odgovoriš. Ne donijeti tu odluku, znači protratiti svoj život.

Da bi se započeo put zvanja, ne treba čekati da se ima potpunu sigurnost da te Bog poziva, ne očekuje famozni “potpisani ugovor”, dovoljna ti je duhovna sigurnost. Odluka je korak u vjeri, to je čin povjerenja u tvoga prijatelja Isusa. Pri donošenju odluke da slijediš Isusa na radikalan način, normalno je da imaš strahove i sumnje. Hoću li uspjeti podnijeti sve zahtjeve što ih pred mene stavlja taj poziv? Hoću li prispjeti konačnom cilju? U jedno ipak ne možeš sumnjati: u ono što ti želiš. Pošto učiniš taj korak reći ćeš: “Želim posvetiti svoj živog Bogu, u službi mojoj braći.” “Želim ući u tu redovničku zajednicu”. “Želim biti svećenik”.

Djelovati

“Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.” (Mt 4, 21-22).

Pošto doneseš odluku, baci se! Ne daj da te strahovi svladaju: hrabro kreni. Stavi sva sredstva koja imaš na raspolaganju u ostvarenje onoga što si odlučio. Ne popusti pred napašću da ulaziš u sjemenište pod izlikom: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi…” (Lk 9, 61). Tvoja odluka obuhvaća i tvoju prošlost; ubuduće traži samo kako biti vjeran. Jedini oblik ostvarivanja Božjeg plana u mojem životu je svakodnevna vjernost. Živi svaki trenutak u dosljednosti onome što si odlučio, upravljaj svaki svoj korak prema cilju.

A kada dođu teškoće? Ustrajati! Put koji ćeš započeti je težak, teži no što misliš. Spremi se na borbu, morat ćeš se uhvatiti u koštac s problemima i svladavati prepreke. Isus ti kaže: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk, 9, 23). Put je težak, ali Marija te prati, a Duh Sveti ti daje snagu da možeš njime ići. Nije riječ o tome da danas uzmeš križ čitavog života, već samo onaj današnji, i tako iz dana u dan. Pošto učiniš taj korak reći ćeš, poput Petra: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom” (Mk, 10, 28).

Duhovno vodstvo

“Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.” (Dj, 22, 10).

Duhovno vodstvo, zapravo, nije još jedan korak u procesu razlučivanja zvanja: to je sredstvo kojim se pojedinac može koristiti u svakom od prethodno spomenutih koraka. Duhovni vođa će te potaknuti na molitvu i pomoći će ti shvatiti znakove Božje volje, koje ćeš zamijetiti. Pokazat će ti gdje ćeš moći dobiti informacije i pružit će ti pomoć u razmišljanju. U trenutku odluke, udaljite će se od tebe da ti sam, pred Isusom, možeš slobodno odgovoriti na njegov poziv. Pomoći će ti da se pripremiš na odgovarajući način za ulazak u redovničku zajednicu ili bogosloviju. Ako je istina da je zvanje Božji osobni poziv, kojeg nitko ne može čuti osim tebe samoga, i poziv na kojeg nitko ne može odgovoriti namjesto tebe, isto je tako točno da trebaš nekoga tko će te pratiti u tvome razlučivanju zvanja.

Lako se dogodi da čovjek samog sebe zavarava: možda ćeš pomisliti da je Božji poziv ono što je, zapravo, tvoja želja, odnosno, naprotiv, možda ćeš pomisliti da nemaš zvanja, kada te Bog zapravo stvarno poziva. Razgovaraj i razmijeni mišljenja s nekim svećenikom ili svojim duhovnim vođom kako bi provjerio autentičnost svoga zvanja. Nakon što se ukazao Pavlu na putu za Damask, Isus Krist zapovjedio je apostolu da pođe k Ananiji. Upravo će Ananija reći Pavlu ono što Gospodin želi od njega. Premda je Isus mogao izravno saopćiti Pavlu ono što od njega traži, htio se okoristiti Ananijinom pomoći kako bi apostolu pomogao otkriti njegov poziv (usp. Dj 22, 10-15).

U razlučivanju Božjeg plana s tobom, neizostavno je posredovanje Crkve. Otkriti tvoj poziv nije lako, ali nije nemoguće. Ako iskreno tražiš Božju volju, i ostvariš korake koje ti predlažemo, vjerujem da ćeš je moći shvatiti. Bog na mnogo načina objavljuje način na koji želi da surađuješ u uspostavi njegova Kraljevstva. Njemu je, naime, prvom stalo da otkriješ i ostvariš svoj poziv. Zbog toga moli, razgovaraj sa svojim duhovnim vođom, promatraj, informiraj se, razmišljaj, odluči se i djeluj te se ne boj!
Poslušaj glas svojega srca i hrabro kreni za onim koji Te je prvi uzljubio, zavolio i pozvao! ”Ne boj se” biti apostol Isusa Krista! Put je to radosti, života ispunjenog smislom i srećom, iskustva da se isplati živjeti za druge, ali i put žrtve, odricanja i svakodnevnog opredjeljenja za Njega! Isus koji te je pozvao ostaje vjeran svojim obećanjima. Ta sam nam je rekao: «Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti» (Mt 19, 29). Prihvati izazov Božjeg poziva, odriješi konop svoje životne lađe i zaplovi uzburkanim morem svijeta zajedno sa svojim kormilarom Kristom i Njegovu radosnu vijest živi, svjedoči i navješćuj drugima!

”Postoji prekrasan način da se iskusi ljubav u životu: to je poziv na nasljedovanje Krista…” (sv. Ivan Pavao II.)