Dok hodimo putem došašća, liturgija nam dolazi ususret sa svetkovinom u čast Majke Isusove. Djevica Marija postaje za nas primjer kako živjeti vrijeme došašća, kako očekivati Gospodina koji se rađa među nama. Lukino Evanđelje predstavlja nam djevojku Mariju iz Nazareta, malog mjesta u Galileji, na periferiji Rimskog Carstva. Na prvi pogled ništa posebno: bila je djevojka kao sve druge; živjela je uobičajeni život sa svojim sumještanima. Pa ipak, na nju se spustio Gospodinov pogled. Na današnji blagdan sjećamo se dana kad je Marija začeta od svojih roditelja, Joakima i Ane. Marija je začeta bez grijeha, tj. bez ljage istočnog grijeha.

Predmet dogme je vjera da je Marija od prvoga časa svojega života, od začeća u krilu svoje majke Ane, kako kaže spomenuti dokument, posebnim milosnim privilegijem Svemogućega Boga, s obzirom na zasluge Isusa Krista, Otkupitelja ljudskog roda, očuvana od ljage istočnoga grijeha

A da bismo otkrili teološki sadržaj današnje svetkovine sjećamo se jednoga svečanog dana iz novije povijesti Crkve. Naime, 8. prosinca 1854. godine bulom Ineffabilis Deus papa Pio IX. proglasio je dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. Predmet dogme je vjera da je Marija od prvoga časa svojega života, od začeća u krilu svoje majke Ane, kako kaže spomenuti dokument, posebnim milosnim privilegijem Svemogućega Boga, s obzirom na zasluge Isusa Krista, Otkupitelja ljudskog roda, očuvana od ljage istočnoga grijeha. Dogma, kako je rečeno, počiva na tisućljetnom uvjerenju Crkve da je Bog Mariju, već od njezina samog početka, pozvao da postane majka Božjega Sina. To ju izabranje uzdiže kao prvu u krug svih onih koje je Bog oslobodio od ljudske zapletenosti u grijeh.

Plod smo ljubavi Božje; njegovo srce misli na nas, i mi tako dolazimo na svijet. Naše ime izvire u srcu Božjem i u njemu prebiva zauvijek

Ovo otajstvo ostvareno na Mariji nije nam strano. Kako je Bog spustio svoj pogled na nju u trenutku začeća, tako ga je spustio i na nas. Apostol Pavao piše: „U Kristu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim.“ Marija, i mi s njome, izabrani smo od Boga prije stvaranja. Izabrani smo da budemo sveti i bezgrešni pred njim. Nije slučajno što apostol kaže „izabrani smo“, a ne „izabrali smo“. Svaki je od nas kao izgovoreno ime od Boga, i došao je u postojanje, onako kako je napisano: „Bog reče: Neka bude svjetlo! I bi svjetlo.“ Plod smo ljubavi Božje; njegovo srce misli na nas, i mi tako dolazimo na svijet. Naše ime izvire u srcu Božjem i u njemu prebiva zauvijek. Eto zašto vjerujemo da je život svet, od početka i zauvijek. Svi smo u srcu Božjem.
Bezgrešno začeće, lat. Immaculata conceptio. U latinskoj riječi conceptio prepoznajemo riječ koju smo usvojili kroatiziranu i možda je i sami katkad koristimo, a ta je koncept, tj. nacrt, plan, zamisao, skica, predodžba… Student će reći da izrađuje koncept/nacrt za kakav pismeni rad. Slikar radi koncept/skicu svojega umjetničkog djela. Iza poteza vlade stoji dobar ili loš koncept/plan, kažu novinari. A i svi mi stvaramo koncept/zamisao kad nešto planiramo i kad nešto želimo ostvariti.

Latinski izraz za marijansku dogmu, Immaculata conceptio, uz svoje osnovno značenje moglo bi također značiti i besprijekoran koncept/nacrt, savršenu zamisao. Blažena Djevica Marija, Immaculata Conceptio, uspjeli Božji nacrt, savršeni model čovjeka, štoviše, i čitavog stvorenja!

Marija – Immaculata Conceptio podsjećanje je na dobro stvorenje Božje. Ona postaje slika nade novoga stvorenja, stvorenja u kojem će opet vrijediti ono što je Bog rekao na početku, u stvaranju – da je sve dobro!

Još čekamo na dovršenje spasenja. Još čekamo na očitovanje novog stvorenja. Još čekamo na ponovni Kristov dolazak kojemu nas vodi i ovogodišnje došašće, stavljajući nas, poput đaka ponavljača, svake godine iznova na put obraćenja

Jasna sjajna predodžba uspjelog čovještva i nepovrijeđenog stvorenja omogućuje da se privremeno istaknu i sadašnje mračne strane i stvarne i duboke ozljede. Gledati život kao sjajan dar prati iskustvo mnogih da je život veliki zahtjev. Svijet u kojem živimo nije besprijekoran koncept – u najboljem je slučaju njegova prilično nesavršena provedba. Još čekamo na dovršenje spasenja. Još čekamo na očitovanje novog stvorenja. Još čekamo na ponovni Kristov dolazak kojemu nas vodi i ovogodišnje došašće, stavljajući nas, poput đaka ponavljača, svake godine iznova na put obraćenja, ozdravljenja od zla i na put želje za osobnim dovršenjem, a upirući nam pogled na Mariju u kojoj je vidljivo što smo mi, te što trebamo sve jasnije postajati.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed mons. Ivana Andrića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.