Kroz dva dana, 24. i 25. studenoga 2021., u 27 zemalja članica Europske Unije, a u organizaciji Europske mreže protiv siromaštva, održava se virtualni (online) susret osoba s iskustvom siromaštva. U Hrvatskoj taj susret organizira Hrvatska mreža protiv siromaštva, članica istovrsne Europske mreže.

“Kroz osobne priče osoba koje su živjele u siromaštvu, obraćanja predstavnika Europske komisije i niz paralelnih radionica bit će obuhvaćene teme pristupa zdravstvenim uslugama, stanovanju i digitalnim uslugama u prvom danu Europskog susreta osoba s iskustvom siromaštva. Drugi dan će biti prilika za sažimanje iskustva i donošenje zaključaka koji će biti usmjereni svim dionicima. Prilika je to da političari čuju glas osoba koje su živjele ili žive u siromaštvu, vide kako je siromaštvo duboko diljem Europske unije i da zahtijeva snažan odgovor svih zemalja članica Europske unije”, ističe Nedjeljko Marković, predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Hrvatski sudionici susreta dolaze kao korisnici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, udruge Pragma i Crvenog križa Zagreb (koji je i organizacijski partner Mreži), a hrvatsko izaslanstvo koordinira Adrijana Hadžić.

Iskustva sudionika

Austrijska sudionica Astrid prenijela je svoje iskustvo nakon bankrota tvrtke u kojoj je radila, nakon čega je osjetila iskustvo života u siromaštvu: “Živjela sam u subvencioniranom stanu, na trećem katu bez lifta, pa sam se preselila u jeftiniji grad, i tako nekoliko puta. Uvjet za subvencije stanovanja bile su tri godine života u gradu, a ja to nisam imala. Prodala sam i auto kako bih platila polog za stan. U velikim gradovima je stanovanje preskupo, ne selima jeftinije, ali trebate onda posjedovati automobil. Europa bi trebala biti socijalnija i pomoći posebno u području stanovanja, jer postoje stanovi koji su godinama prazni, što je neprihvatljivo.”

Svoje iskustvo života u siromaštvu je prenio i Famar koji je u Španjolsku došao živjeti iz Gambije: “Došao sam u čamcu kao migrant u Španjolsku, i kao da sam se opet rodio – bez znanja jezika i kulture zemlje u koju sam došao. U Madridu je teško naći stan ako nemate stalan posao. A osjećao sam se i da mi ne vjeruju, zbog moje boje kože. Kada je došla kriza, dobio sam otkaz, a ulagao sam dosta da se integriram u društvo. Bez posla nema niti stana i to je za mene bilo vrlo teško vrijeme. Neki migranti su bili i u goroj situaciji od mene – izbjeglice koji su trpjeli nasilje, ljudi na ulicama. Sada radim, imam ugovor, pomažem drugima koji su u goroj situaciji od mene jer sam uvijek volio pomagati drugima zbog osobnog iskustva. Morate znati da je i neke ljude sram tražiti pomoć, a neki ne znaju tražiti pomoć zbog digitalne nepismenosti ili nemaju pristup internetu.”

Utapala sam sramotu koju sam osjećala, a osjećala sam i prezir okoline. Svi su me osuđivali, bila sam beskućnica i alkoholičarka, a ne žena

Tako stvari funkcioniraju. Bogati alkoholičar je ‘bolji’ za društvo, ima novaca za terapije i podršku obitelji. Pokušala sam se sama ‘sabrati’, ali to je teško i oslanjaš se jedino na alkohol koji te može ugrijati. Kada sam bila na rubu, pozvala sam Hitnu pomoć, i to nekoliko minuta prije smrti” – ističe Doroteja, osoba s iskustvom siromaštva iz Poljske. “Sada radim, čistim, i kada objesim čistu odjeću, osjećam se dobro. Trijezna sam već pet godina i ove godine sam uspjela kontaktirati svoje sinove. Znala sam da im ide dobro u životu i da su dobri ljudi. Sada imam sve bolje odnose s djecom i unucima”, zaključuje Doroteja.

Europa ima mogućnost pomaganja potrebitima

Uime Europske komisije sudionike je pozdravila Katarina Ivanković Knežević: “Europa je jedna od perspektivnih regija u svijetu. Ima dobre socijalne modele, ali i dalje imamo velik broj osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Vaša svjedočanstva su to potvrdila. Vjerujem da je beskućništvo jedno od ekstremnih pokazatelja siromaštva. Segregacija i diskriminacija utječu na pojavu siromaštva, kao i osobni čimbenici koji mogu dovesti do ekstremnog siromaštva”, istaknula je Ivanković Knežević.

Posebno je naglasila važnost minimalnog prihoda, kao i pristup uslugama za sve te zaključila: “Civilno društvo je osobito važno u životima osoba s iskustvom siromaštva. Komisija daje podršku civilnom društvu u razvijanju strategija bitnih za socijalno područje rada.”