Jednom davno, u ono vrijeme kada je Hrvatska slavila nevjerojatnog Gorana Ivaniševića, a svijet oplakivao pad Blizanaca, kada si uz Nokiu na tipke bio pravi frajer, a potpuno van mode ne noseći traper, kada su Pokemoni bili najpoznatiji likovi iz crtića, a Frodo je tek započeo sa prstenovskom pustolovinom, kada je wifi bio – znanstvena fantastika, a Corona – samo pivo. Tada je i u Zagrebu, na jednoj običnoj adresi, a za nas danas toliko posebnoj Palmotićevoj 31, tiho i od Boga blagoslovljeno započela i naša priča, piše SKAC Palma.

Priča o SKAC-u. Studentskom katoličkom centru. Centru koji je u 20 godina postao i puno više od toga. Tada je započela ova priča kojoj kraj samo Bog zna. Zato krenimo od početka.

3, 2, 1, kreni!

Zapravo ti je sigurno dobro poznato kako je sve krenulo, odnosno od koga je sve krenulo. I on je, kao danas mnogi od nas, bio dijete Palme. Ili kako se voli nazivati – jedna od Isusovih ovaca koja je još osamdesetih tamo susrela Isusa i podala mu se, a On ju je posvojio. Bio je to pater koji je mlade nadahnjivao i strelovito vodio prema Bogu, a u želji da im podari mjesto pripadnosti i zajedništva, mjesto na kojem će rasti, upoznati sebe i naučiti živjeti za druge, podario im je SKAC. Naravno, riječ je o pateru Luki Rađi.

Ali pater Luka nikada nije bio samo pater. Jednom je u SKAC-u za njega rečeno: „U Luki je puno toga sadržano. Netko će reći, filozof, teolog ili pisac. Ja bih rekao Ljubav.” To je on. Luka od Ljubavi. Zapravo, Luka od Ranjene Ljubavi. Pater je 2003. po povratku s terenskog rada na Modravama nastradao u prometnoj nesreći i ostao nepokretan. Ali to ga nije zaustavilo da nastavi živjeti svoj život u puninu. Da nastavi svim srcem ljubiti onu Ljubav koja njega toliko ljubi. I da se danas, kada možda ne može fizički hodati, kreće i dalje punom parom, na pogon Duha Svetoga. Put p. Luke nije bio lagan, nije bio bajka. Ali njegov put je bio Božji put kojim je On stigao do srca tisuća mladih Isusovih ovaca. I još uvijek dolazi. Milost koju nam Bog daruje preko patera Luke i dalje se izlijeva na naš SKAC. I dok naslovnu ulogu ove naše priče ima Gospodin, pater Luka je Njegov Robin. Onaj u kojem se istinski ostvaruju Jednostavnost, Domišljatost, Ljubav i Herojstvo.

Volonteri i članovi SKAC-a / Foto: skac.hr

Kako su godine prolazile, SKAC se mijenjao, razvijao, evaluirao. Neki programi se se gasili, novi palili. Stari ljudi odlazili, novi dolazili. Ali SKAC kao SKAC, u svojoj srži, ostao je isti. Što je SKAC? Tko je SKAC?

Mjesto susreta

Modrave, 3D formacija, duhovne vježbe, Misa Mladih, Volonterski centar, eksperimenti. Što im je zajedničko? Susret. SKAC bi se možda i najbolje opisao kao mjesto Susreta. Mjesto susreta živoga Boga. I to u svemu. Jer Bog je svugdje oko nas. Mjesto je to koje ti želi pomoći zamijetiti Njega tamo gdje ga nisi mogao ni zamisliti. Od najmanjih stvari poput običnog upaljača i paljenje svijeće do onih puno većih – Boga koji ti dolazi u drugome. Nevjerojatno je otkrivati Njega u onom pored tebe. Onaj osmijeh koji ti je popravio dan? On je tamo. U samom središtu. U onom zagrljaju koji ti je toliko treba. Mudroj riječi koja ti je razbistrila misli. Dobrom vicu na koji se i sada nasmiješ. Ljubavi koja ti srce toliko snažno zagrije.

I postoji samo nešto ljepše od toga. Ono kada Njega susretneš u samome sebi. Kada otkriješ tu čudesnu ljepotu u sebi. Kada spoznaš da uistinu u svom cijelom biću nosiš Njega. Da u sebi imaš onu Božju iskru koja je samo tvoja i čini te toliko jedinstvenim. To je taj susret nad susretima. Susret tebe i Boga. Susret zbog kojeg SKAC i jest baš SKAC.

Iz želje da naša ljubav bude djelatna 2008. nastao je Volonterski centar kao jedna od danas glavnih sastavnica SKAC-a

Mjesto davanja

„Davati sebe, u tome ja naše spasenje.“ A koja je bolja prilika nego dati sebe kroz – volontiranje! Sveti Ignacije je rekao da ljubav treba iskazivati više djelima nego riječima. Iz želje da naša ljubav bude djelatna 2008. nastao je Volonterski centar kao jedna od danas glavnih sastavnica SKAC-a. Iako radimo s potrebitima, projekt je usmjeren izgradnji mladih i ostvarenju vlastite autentičnosti. Želimo kod mladih potaknuti da kroz obične poslove, primjerice čišćenje Bazilike ili posjet starijima, vide da je i Isus živio jako jednostavnim, skromnim i skrovitim životom na koji smo i mi danas pozvani. Centrom je dosad prošlo na tisuće i tisuće mladih koji su s radošću dali svoje vrijeme za jedan viši cilj i time bili mali komadić puzzle u promjeni svijeta na bolje.

Svake jeseni beskompromisno zazelenimo Zagreb i uvijek nam je nevjerojatno koliko razlike za nečiji život skupina mladih ljudi može u učiniti u samo par sati

Koliko je značajnosti u volontiranju najbolje nam dokazuje iz godine u godinu naš najveći volonterski projekt – 72 sata bez kompromisa. Svake jeseni beskompromisno zazelenimo Zagreb i uvijek nam je nevjerojatno koliko razlike za nečiji život skupina mladih ljudi može u učiniti u samo par sati. Tek onda postanemo svjesni koliko velikih stvari Gospodin ostvaruje baš preko tebe tako malenoga. Beskompromisne akcije su oduvijek raznolike i maštovite, a Boga pronađeš baš u svakoj od njih. Ipak, postoji jedna koja nam je posebno dirnula srca i urezala se u naše misli. Akcija je to “Iz crnila u bjelinu” u kojoj su volonteri imali zadatak okrečiti skoro pa potpuno crne zidove kuće jedne starije korisnice Caritasa zagrebačke nadbiskupije. U tih par sati iskusili su pravu žeđ za pomaganje te naučili onu istinsku vrijednost davanja, ali i izgaranja za drugoga.

Volonterska akcija “72 sata bez kompromisa” / Foto: skac.hr

Mjesto zajedništva

I dok je Frodo 2001. okupio Prstenovu Družinu, Gospodin je u Palmi okupio SKAC-ovsku. Isus nam i sam ističe vrijednost zajedništva u svojoj vlastitoj Družini Apostolskoj. Ni On nije mogao bez drugih, jer stvorio nas je jedne za druge. I mi smo, kao i apostoli, svakakvi. Jedinstveni. Raznoliki. Ponekad čak jedan drugome i teški. Ali ipak, jedan od drugoga toliko voljeni. I zaista, ima nešto neodoljivo u tom zajedništvu.

Povezanost kakva se ne može nadvladati. Ljubav kakva samo od Boga može dolaziti. Potpora koja te gura prema naprijed. Radost od koje tvoje srce poleti. To je ono što te čini nepobjedivim. Ono što ovaj SKAC drži na okupu. Ono zbog čega smo i doživjeli 20. godinu. A nije nam uvijek bilo lako. Posebice ne kada je našu Baziliku snašao strahovit potres. Ali nismo se predali. Odlučili smo zajedno sve obnoviti. Jer zajedno smo i prije stvarali.

Bilo da to zajedništvo osjetiš na zboru ili u 3D grupi, na Modravama ili 72 sata, na Misi Mladih ili eksperimentima, svejedno je. Ono je tamo. I živo je. Prijateljstva su to koja imaju Gospodinov pečat u sebi. Božja. Istinska. A mnoga od njih i neraskidiva. Zapamti, čim si stigao kod nas, već si jedan od nas!

Još od 2001. godine živi san patera Luke Rađe o mjestu koje će u Božje ime okupljati mlade te im ponuditi život mladosti u kršćanskome duhu

Članovi SKAC-a / Foto: skac.hr

Još od 2001. godine živi san patera Luke Rađe o mjestu koje će u Božje ime okupljati mlade te im ponuditi život mladosti u kršćanskome duhu. Duhu u kojem će rasti u odnosima, kušati Boga, upoznati sebe i naučiti živjeti za druge. Već punih 20 godina SKAC mijenja i obogaćuje živote mladih ljudi. I sve to na veću slavu Božju.

U tome nam uvelike pomaže naša vojska isusovačka. Naši pravi lojolski vitezovi koje za kraj ne možemo izostaviti. Oni su ti s kojima dijelimo našu svakodnevnicu. Prostor i molitvu. Radost i tugu. Oni su ti koji ignacijevsku duhovnost s ljubavlju usađuju u nas i potiču da uvijek dajemo, tražimo, vidimo, čujemo, ljubimo više! Semper Magis! Hvala vam!

A našu priču piše – On. Pisac nad Piscima. Onaj koji nam je i dao Princa kakvoga nema ni jedna bajka. Onaj koji vodi naše djelovanje i zbog kojeg znamo tko smo, što radimo i kuda želimo stići. Onaj koji je samo Srce naše priče. Srce koje u SKAC-a nastojimo istinski upoznati. A upoznavanjem tog Srca, dopustiti da On mijenja naše. I nismo savršeni. Ni blizu toga. Imamo, kao i svi, svojih mana i propusta. Stvari koje bi uvijek mogle biti bolje. Ali trudimo se. I taj trud On i danas milosrdno nagrađuje.

Ukratko, to je to o nama. Ali zapravo ima tu i puno više od toga. Ipak, ne možemo ti niti sve otkriti, a niti sve prenijeti. Neke čari jednostavno moraš sam na svojoj koži iskusiti.

Čiča miča, gotova je (dosadašnja) priča.