Mario Žuvela vjeroučitelj je koji mnoge ljude nadahnjuje svojim stvaralaštvom. Pisanje duhovnih tekstova, pjesama i knjiga te uređivanje nekoliko vjerskih portala služi mu kao zahvala i svjedočanstvo o Gospodinu koji ga nadahnjuje kroz obitelj i svakodnevicu. Posljednje poticajno razmišljanje iz njegova pera donosimo vam u cijelosti.

Jednom moraš shvatiti da nemaš ti ožiljke. Ožiljci imaju tebe. One male sitne brazgotine nastale iz ljudske hladnoće. I svaka od njih ima svoje ime. I vrijeme. I priču koja je ostala nedorečena. Nerazjašnjena.

Ne možeš ni nabrojati što si sve s ljudima prošao. Koliko si lica na jednoj osobi vidio. Koliko zalupljenih vrata osjetio. I da nije bilo noći u kojoj makar jedna suza nije potekla.

Za koju nitko nikada nije saznao.

Sve je to dio istine duboke ranjivosti s obje strane. Jer udraci ne ostaju samo na jednoj strani. Oni se vraćaju. Kao igra s ping-pong lopticom. A ožiljci se množe. I tamo ih je gdje ih nikada nije bilo.

Nastavljaš živjeti, ali više nisi onaj stari.

I shvatiš da je sve to jako čudno. Jer nekada to što te povrijedi pruži ti snagu i ojača te. A nekada te potpuno slomi. S godinama prestaneš gledati u svoje ožiljke i počneš gledati ispred sebe.

Shvatiš da treba ići naprijed, kako god bilo.