Ružica Markobašić bila je trudna pet mjeseci. Ona i njezin suprug Davor iščekivali su dolazak svog Antuna. Ratne strahote koje su Vukovar i cijela Hrvatska proživljavali, potpuno su promijenile njihove živote. O Ružičinom suprugu Davoru izmišljene su užasne stvari koje su sigurno pridonijele njezinom posebno okrutnom smaknuću. Nakon pada grada Vukovara, i ona je potražila zaklon u vukovarskoj bolnici iz koje je izvedena 20. studenog s ostalim ranjenicima i pacijentima. Odvedena je na Ovčaru, a prema svjedočenju mnogih, kao da se već unaprijed znalo što će joj se dogoditi. Nažalost, glavna meta bio je upravo njezin nerođeni sin! Na sudu je jedan od srpskih vojnika rekao kako je Ružica molila da je ne ubiju, ali njezin ubojica posebno ju je ponizio, natjerao je da se skine do gola i ispalio rafal direktno u njezin trbuh. Tako su poginuli i Ružica i Antun.

Članica Udruge Hrvatska za život i glavna koordinatorica projekta Lidija Dugan u razgovoru za Hrvatski katolički radio je istaknula kako je spomenik “Ruža Hrvatska” kapitalno djelo rada njihove udruge.

„Kada smo 2015. godine održali nacionalni susret inicijative ’40 dana za život’ u Vukovaru, jedan ratni pukovnik nas je vodio ratnim prostorima i tako smo došli do Ovčare. Na Ovčari je posađeno 200 grmića u čast na 200 žrtava poginulih i pokopanih na tom mjestu. Pojasnio nam je da tamo ubijena i jedna trudnica te nas je zanimalo zašto nema 201 grm, još jedan u čast tog nerođenog djeteta. Odgovori koje smo dobili, nisu bili zadovoljavajući. Zato smo s vremenom odlučili pokrenuti vlastiti projekt i napraviti jedan veličanstveni spomenik na mjestu Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar otkuda je Ružica Markobašić nasilno odvedena“, rekla je Lidija Dugan.

Dugan je naglasila kako je tijekom provođenja u djelo ovog projekta bilo mnogo prepreka.

Spomenik Ruža Hrvatska

“Prvo smo išli našim skučenim ljudskim pogledom, htjeli smo da to bude grm, a to nije bilo ostvarivo. Kako smo se za taj projekt molili, Gospodin je otvorio put i sve se počelo rapidno rasplitati. Došli smo na ideju spomenika koji bi označavao sjećanje na poginulu Ružicu Markobašić i njezinog nerođenog sina Antuna, kao i na sve poginule trudnice. Htjela sam da to bude veličanstvena skulptura koja će označavati njenu besmrtnu dušu, da ta skulptura ne bude brončana nego da bude bijela i vidljiva”, nadodala je.

Prema riječima Lidije Dugan, potom se počela raspitivati o mogućim autorima.

Autor spomenika Ruža Hrvatska Lovre Jakšić i Lidija Dugan

“Došla sam do akademskog kipara Lovra Jakšića čija je bista Jean-Michela Nicoliera već postavljana u središtu Vukovara, a on je i autor spomenika ‘Ruža Hrvatska’. Ovaj spomenik napravljen je od najsavršenijeg i najkvalitetnijeg bijelog bračkog kamena koji se zove ‘Sv. Petar’. Visina spomenika je 185 cm i ima 500 kilograma. To je pravi komad ljepote”, istaknula je Dugan.

Naglasila je kako broj ubijenih trudnica na Ovčari nije poznat, ali, kako je pojasnila Lidija Dugan, slučaj Ružice je poseban jer je zapravo njezin sin Antun bio meta. Naime, njezin muž i otac djeteta bio je važno vojno lice pa je meta bio sin.

“Ostale trudnice su ubijene stradala uslijed granatiranja grada ili bi bile ubijene, a onda bi sukladno tome i bebin život završio. Takvih slučajeva ima mnogo u Vukovaru. I od moje prijateljice je majka koja je bila trudna stradala tada. To su velike tragedije. Sve će se te obitelji u kojima su stradale trudnice okupiti ispred otvorenja spomenika ‘Ruža Hrvatska'”, istaknula je Dugan.