Tako i neki svećenici, prezbiteri, đakoni, redovnici/redovnice, teolozi, duhovnici, duhovni pratitelji takvih skupina, možda od strane biskupije potvrđenih kao privatno vjerničko društvo, koje za razliku od javnog vjerničkog društva nema pravo djelovati u ime Crkve, uzimaju si za pravo, po tobože volji Duha Svetoga, naučavati druge, čak i krivovjerne nekatoličke stvari. Pitam se, od kada bi to nešto krivovjerno bilo po volji Duha Svetoga, kao i nešto neposlušno imalo ikakvu vezu s Kristom i Duhom Svetim, da smo, ne znam koliko puta, nazovi kršteni Duhom Svetim? Kada promišljamo o molitvama za ozdravljenje obiteljskog stabla, onda treba kazati kako ne potječu samo iz poganstva, već korijen imaju i u davno osuđenim krivovjerjima koja su se pojavljivala kroz povijest Crkve. Ta krivovjerja su tzv. Traducijanizam i Generacijanizam. Generacijanizam je teorija prema kojoj dijete dobiva dušu svojih roditelja, samim činom oplodnje. Teoriju su zastupali Tertulijan i Augustin (Vidimo da i najveći sveci i naučitelji Crkve mogu imati krivovjerna mišljenja), a suprotna je kreacionizmu prema kojemu Bog djetetu stvara novu/posebnu dušu, u trenutku začeća – što i jest trenutak začeća. Traducijanizam je bio nauk prema kojemu ljudska duša potječe od duhovne klice – lat. Tradux je vitica loze – koja se izdvaja od roditeljske duše, pa taj djelić roditeljske duše animira-produševljuje ili oživljuje, oplođenu jajnu stanicu. No, već papa Atanazije II. u pismu Bonum atque iucundum biskupima Galije, 23. kolovoza 498. piše: Neki krivovjernici tvrde da roditelji ljudskom pokoljenju predaju također i duh životvorne duše, kao što iz stvarnog sastojka predaju tijela… (…) Stoga uz zdravu nauku prianjaju oni koji kažu da duše daje Onaj koji «zove da bude ono što nije» (usp. Rim 4,17). (Denzinger, Hünermann (dalje DH) 360.)

Također, papa Benedikt XII. u pismo o zabludama Armencima Cum dudum 1. kolovoza 1341. piše: Isto što je neki armenski učitelj, zvan Mechitriz, što se prevodi kao utješitelj, uveo i naučavao krivu novinu, da se ljudska duša djeteta razmnožava od duše njegovog oca kao tijelo od tijela, te kao anđeo jedan od drugoga… (DH 1007.) Kasnije je sve to potvrdio Sv. oficij (današnja Kongregacija za nauk vjere) Dekretom Post obitum 14. prosinca 1887. protiv zabluda Antonia Rosmini-Serbatia, gdje jedna od njegovih zabluda bila: Nije proturječje da se ljudska duša umnožava rođenjem, ako se naime shvati, da ona napreduje od osjetnog stupnja, prema savršenom stupnju, tj. prema razumskom (DH 3220.). Jednaki navodi se uzimaju i za zablude vezane uz traducijanizam te se posebice navodi Dekret Sv. oficija od 18. rujna 1861. protiv zabluda ontologista (DH 2841-2847).

Osim navedenih razloga i izvorišta iz kojih potječu ovakve molitve i prakse, problem je što su te molitve po sebi sebične i osuđujuće. Osuđujuće su jer se time traži krivca u nekome drugome, u mojim predcima, a sebične, jer ne molim za spasenje svojih predaka, već da bi meni bilo bolje. Moliti za duše u čistilištu najbolja je praksa i time možemo imati mnoštvo zagovornika u Nebu koji će pred Bogom zagovarati za nas. Nećemo upadati u napast da nekoga sudimo i krivimo za svoje stanje i tako možda sami čujemo onu Kristovu: Ne sudite, da ne budete suđeni (Mt 7,1).

Na kraju, zdrav se um pita: Ako ja moram otkupljivati i trpjeti grijehe svojih predaka, ili ako se ti grijesi prenose na mene, zašto je onda Krist umro na križu kao Otkupitelj? Sveti je Franjo iz Asiza davno napisao u svojim Opomenama: Pa ni đavli ga (Isusa) nisu razapeli, nego ti si ga s njima raspeo i još uvijek razapinješ uživajući u manama i grijesima (Adm V.). U argumentaciji potvrđivanja teorije molitava za ozdravljenje obiteljskog stabla, selektivno se pozivati na neke dijelove Biblije, kao npr. iz Knjige Izlaska 34, 6-7; a ujedno ne uzeti u obzir Ezekijela 18, 1-10, Jeremija 31, 29-30 koji jasno piše: U one dane neće se više govoriti: Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu. Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onome koju bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti. To još više potvrđuje sam Isus kada odgovara na pitanje o slijepcu od rođenja pa jasno kaže: Nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi – već (je rođen slijep) da bi se na njemu očitovala Božja djela (Iv 9,3).

Vezano uz takve krivovjerne molitve, treba naglasiti da se u njima skriva i opasnost od ezoterizma, opasnost krive duhovnosti, opasnosti za samu psihu i psihičko zdravlje vjernika. Te iz tih razloga, zaštite samih vjernika od krivovjerja, ezoterizma i psihičkog oboljenja, Crkva takve molitve, prakse, mise na tu nakanu ne dopušta. Svaki svećenik koji bi tako nešto promovirao ili vjernike suprotno nauku Crkve uvjeravao, na tu nakanu mise slavio, čini nedopuštene, krivovjerne stvari, kao i vjernici laici, voditelji duhovnih skupina koji bi tako uvjeravali druge.