Na samom početku emisije speleolog i planinar Stjepan Dubac podijelio je svoje iskustvo života s invaliditetom koji je prisutan u njegovoj obitelji.

“Svako odrastanje je na svoj način teško, a kada imate neki oblik invaliditeta, onda bude malo teže. Otežana okolnost u mom slučaju jest činjenica što su moja oba roditelja oštećena sluha, pa je postojao velik problem u jezičnoj komunikaciji s njima”, rekao je Dubac.

U razvijanju elokventnosti koju nije uspjevao steći od svojih roditelja, mnogo mu je pomoglo čitanje knjiga preko kojih je, kako kaže, uspio dobiti čitav niz govornih elemenata.

Borna Marinić i Stjepan Dubac

Planinarenje je postalo stil moga života i nešto bez čega ne mogu – misli su nekako uvijek usmjerene u tom pravcu

Ljubav prema planinarenju rodila se prije desetak godina i započela je rekreativnim bavljenjem planinarstvom radi poboljšanja fizičke aktivnosti, a nakon toga je poželio nešto više i ušao je u speleologiju. No, neočekivana ozljeda gurnula ga je malo više prema planinarenju i sve viših vrhovima.

“Zadnja takva viša planina bila je Damavand u Iranu. Planinarenje je postalo stil moga života i nešto bez čega ne mogu – misli su nekako uvijek usmjerene u tom pravcu”, ističe Dubac.

Krajem 2017. godine na inicijativu Stjepana Dubca zaživjela je radna skupina za osobe s invaliditetom koja je osnovana u okviru Komisije za planinarske vodiče Hrvatskog planinarskog saveza.

“Jednostavno sam se pitao ima li još negdje poput mene speleolog koji koristi slušno pomagalo i kakvi su dojmovi te osobe vezani za korištenje pomagala u špiljama, jamama i sl. Osobe sa slušnim teškoćama inače imaju problema u prostoru koji odjekuje, što je slučaj u špiljama i jamama. Tako me zanimalo postoji li netko tko ima sličan problem kao ja, što se tiče komunikacije u takvim objektima”, rekao je Dubac.

Sinula mi je ideja kako bi bilo dobro sve te ljude objediniti u neku radnu skupinu i da inkluzija konačno prodre u hrvatsko planinarstvo

Međutim, kako ni na koga nije nailazio, odlučio je proširiti taj aspekt sa speleologije na planinarstvo, alpinizam i visokogorstvo. Tada je uočio da se u društvu nalaze mnoge osobe koje se bave sa svim tim aktivnostima, iako imaju neki oblik invaliditeta.

“Sinula mi je ideja kako bi bilo dobro sve te ljude objediniti u neku radnu skupinu i da inkluzija konačno prodre u hrvatsko planinarstvo. Tada još nisam razmišljao o pojmu “radna skupina”, nego je to došlo igrom slučaja, kada sam bio pozvan da budem član hrvatskog tima u Erasmus + projektu koji se zvao ‘Penjanje za sve'”, rekao je Stjepan Dubac.

Kako se ideja razvijala, tako je nalazio na određene sustavne probleme, pa je odlučio istupiti iz radne skupine vodiča i nastaviti dalje u okviru svog planinarskog društva. Iako je istupio, ostale su poveznice i kontakti, pa je danas koordinator u slovenskoj radnoj skupini za osobe s invaliditetom. Tako planinarska društva imaju svoje vodiče koji vode i rade s osobama s invaliditetom i uvode ih u svijet planinarstva.

Stjepan Dubac / Foto: Facebook

“U Hrvatskoj je nastajanje ovakvih radnih skupina još uvijek u povojima, no Slovenci su po tom pitanju vrlo disciplinirani i imaju projekciju što i od svega toga moglo biti u budućnosti. Govori se i o tome da bi voljeli osnovati i Centar za edukaciju i vođenje osoba s invaliditetom u planine i tiskati brošure i knjige na tu temu”, istaknuo je Dubac i dodao kako su nam Slovenci po tom pitanju uzor koji bismo u budućnosti trebali slijediti.

Istaknuo je kako problem Hrvata koji se trenutno time bave nedostatak kontinuiteta i što se time bavimo jedino u slobodno vrijeme. “Slovenci su uspjeli posložiti ekipu na način da dobe kontinuitet”, rekao je Stjepan Dubac.

Nadalje, Dubac navodi kako u praksi izgleda planinarenje kod osoba s invaliditetom i kakve su njihove reakcije na planinarenje.

Uspon na Ojstricu i Planjavu / Foto: Facebook

Ovog trenutka bih rekao da se inkluzija u planinarstvu više bazira na mobilnim i pokretnim osobama tj. onima koji se mogu samostalno kretati

“Službeno je 13 kategorija osoba s invaliditetom i ogromne su razlike unutar svake od tih kategorija. Unutar moje kategorije osoba oštećenog sluha postoje velike razlike u komunikaciji i slušanju među skupinama gluhih, zatim nagluhih osoba itd. Ovog trenutka bih rekao da se inkluzija u planinarstvu više bazira na mobilnim i pokretnim osobama tj. onima koji se mogu samostalno kretati. Oni koji se ne mogu sami kretati, nažalost, nisu još uvijek dovoljno zastupljeni jer njihova uključenost podrazumijeva nabavu određene specijalizirane opreme”, rekao je Dubac.

Kroz inkluziju osobe s invaliditetom uče funkcionirati u zajedničkom okruženju i uče kako funkcioniraju druge osobe s invaliditetom iz njihova šireg okruženja. “Inkluzija je jedan dvostruki proces u kojem gradimo mostove prijateljstva, povjerenja, pomoći i s jedne i s druge strane. Volio bih kada bi se osobe s invaliditetom više angažirale u svom gradu i organizirale izlete i druženja”, zaključio je planinar i speleolog Stjepan Dubac.

Novi valovi dobrote