Kako stoji u sveučilišnom udžbeniku za studente Medicinskog fakulteta koji pohađaju izborni predmet iz područja medicinske etike “Kako primijeniti Hipokratovu zakletvu”, samo “temeljito znanje vještine i poznavanje struke te jasni etički standardi osiguravaju dobru medicinu”. U spomenutom je udžbeniku istaknuto i da napredak medicinske znanosti promišlja nov odnos prema liječničkoj tajni te se postavlja pitanje smije li se bilo što poduzimati s pacijentom (ispitivati ga, pregledavati ili liječiti), ako on o tome nije dao informirani pristanak.

Mnoga su, očito, područja o kojima medicinska struka mora voditi računa, ali gotovo sve polazi od Hipokratove prisege koju izgovaraju svi diplomanti medicinskih fakulteta. Predstavljamo prvu verziju koju je, navodno, sastavio sam Hipokrat, potom i Ženevsku deklaraciju, odnosno dokument koji je u rujnu 1948. godine u Ženevi prihvatila Opća skupština Svjetskoga liječničkog udruženja, a koja predstavlja osuvremenjenu i lakše razumljivu reviziju Hipokratove prisege o liječničkoj posvećenosti humanim ciljevima medicine. Napokon, objavljujemo i posljednju verziju iz listopada 2017., kada je u Chicagu dopunjena na 68. općoj skupštini Svjetskoga liječničkog udruženja. Zahvaljujući trudu i angažmanu dr. Eduarda Oštarijaša, prof. Lade Zibar i Hrvatske liječničke komore, posljednja verzija Liječničke prisege prevedena je i na hrvatski jezik.

Zanimljive su razlike među tekstovima, koje se ne odnose samo na Hipokratovo zazivanje grčkih bogova, nego i na sadržajne razlike. Pritom treba istaknuti da su glavni ciljevi zaista ostali nepromijenjeni, ali pozorni će čitatelj uočiti različite naglaske.

Hipokratova prisega

Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu prisegu i ove obveze.

Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, poučavat ću ih bez ugovora i bez plaće.

Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja.

Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu.

Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet.

Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.

Čisto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoje umijeće.

Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave.

U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih.

Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u susretima s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu.

Budem li održao ovu prisegu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena;

prekršim li ovu prisegu i prisegnem li krivo, neka me zadesi protivno.

Ženevska deklaracija iz 1948.

U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti.

Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje.

Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno.

Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta.

Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri.

Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja.

Moje kolege bit će mi braća.

U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti.

Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka.

Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti.

Ovo obećavam svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.

Hipokratova prisega (iz 2017.)

Svečano obećavam da ću svoj život posvetiti služenju čovječanstvu;

Zdravlje i dobrobit mog bolesnika bit će mi najvažnija briga;

Poštovat ću autonomiju i dostojanstvo svog bolesnika;

Uvijek ću poštovati ljudski život;

Neću dopustiti da bilo kakvo obilježje u pogledu dobi, bolesti ili nemoći, vjere, etničkog podrijetla, roda, narodnosti, političke pripadnosti, rase, spolne orijentacije, klasne pripadnosti ili drugih čimbenika utječe na mene u obavljanju dužnosti prema bolesniku;

Poštovat ću tajne koje su mi povjerene, čak i nakon smrti bolesnika;

Postupat ću u svom stručnom radu savjesno i dostojanstveno te u skladu s dobrom medicinskom praksom;

Njegovat ću čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja;

Iskazat ću dužnu zahvalnost i poštovanje prema svojim učiteljima, kolegama i učenicima;

Podijelit ću svoja medicinska znanja na dobrobit bolesnika i unaprjeđenja zdravstvene zaštite;

Posvetit ću se vlastitom zdravlju, dobrobiti i sposobnostima radi pružanja skrbi na najvišoj razini;

Neću se koristiti svojim medicinskim znanjima u svrhu kršenja ljudskih prava i građanskih sloboda, čak ni pod prijetnjom;

Ovo obećavam svečano i slobodno, pozivajući se na svoju čast.

Svim našim liječnicima i svom medicinskom osoblju čestitamo blagdan njihovoga zaštitnika sv. Luke i preporučamo ih njegovom zagovoru, da  svoje poslanje i dalje vrše slobodno i časno!