„Velika mi je utjeha kad pomislim, sve ste mi uzeli, samo jedno niste – da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu da molim!” rekao je za vrijeme svog uzništva u Krašiću blaženi kardinal Stepinac. Ta misao dobro opisuje posljednjih 14 godina blaženikova života.

Naime, u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima Stepinac je hrabro zahtijevao poštivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evanđelju, neumorno je radio za dobrobit Crkve te je osuđivao zločine protiv čovještva i sve druge nepravde, piše Zagrebačka nadbiskupija.

Nakon završetka II. svjetskog rata vlast je u Hrvatskoj preuzela Komunistička partija koja je započela progoniti Crkvu, a napose kardinala Stepinca.

Na montiranom suđenju / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Nakon sve žešćih pogrda i napada na njegovu osobu, uhićen je po drugi put 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred već montirani politički sudski proces. Nakon osude na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina bez ikakvih građanskih prava, vlasti su ga 19. listopada zatvorile u kazneno-popravni dom u Lepoglavi.

Alojzije Stepinac u Lepoglavi / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Tamo mu je bilo dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju.

Alojzije Stepinac u Lepoglavi / Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.