Perkušić je sudjelovao na Europskom festivalu veterana trkača u Anconi i podijelio svoje iskustvo sa slušateljima HKR-a.

“U Italiju smo došli na poziv talijanske atletske federacije da sudjelujemo u jednom projektu sufinanciranom od strane Europske Unije. Bit svega bila je mogućnost bavljenja sportom kod starijih osoba, u ovom slučaju atletikom, i kako ona djeluje na zdravlje osoba koje se bave sportom neovisno jesu li u pitanju muškarci ili žene”, rekao je.

U Italiji ga se najviše dojmio pristup prema veteranima i to što nas nitko nije gledao podcjenjivački.

Perkušićevo aktivno bavljenje sportom započelo je jednom biciklističkom utrkom na otoku Braču na koju se uputio neplanirano. “Vidio sam da bi mogao tamo voziti, zainteresirao sam se i tu je započela moja sportska karijera”, rekao je Perkušić.

Zvonimir Perkušić Foto: privatna arhiva

Nakon bicikliranja počeo se baviti i trčanjem kako bi zadržao stečenu kondiciju i tijekom zime. U prvoj utrci na 5 kilometara kod West Gatea postigao je vrijeme o kojem neki trkači mogu samo sanjati – 23 minute!

“Tjedan dana prije utrke pokazali su mi gdje ću trčati i tada me trenerica pitala koliko vremena mi treba da pretrčim tu utrku. Rekao sam joj da mi obično treba otprilike 30 minuta za krug oko Jaruna. Kada sam pretrčao utrku za 23 minute, to je bilo brzo. Iznenadio sam se što je trka već završila, kada sam se ja tek zagrijao”, ističe Perkušić.

Tako je započela njegova trčaka karijera, a danas ne prođe ni dan da ne trči. U prosjeku pretrči oko 15 kilometara dnevno, a u tjedan dana vježba ukupno 15 do 17 sati. U početku nije mogao vjerovati u svoje mogućnosti i rezultate, a danas mu se to ne čini puno, nakon što je upoznao mlade poznate trkače.

“Kada čujem kako mlađi trkači otrče po 150 do 200 kilometara tjedno, onda mi se ovih mojih 80-90 kilometara ne čini puno”, kaže Zvonimir Perkušić.

Zvonimir Perkušić Foto: privatna arhiva

Aktivni trkač, Zvonimir Perkušić poznat je i po tome što na utrkama bodri ostale natjecatelje. gestikulira i verbalno ih potiče da budu što bolji. “Sve slabije koji mi stižu u susret uvijek bodrim i ohrabrujem da ne odustanu. Svladavanje teškoća tijekom trke daje čovjeku energiju i snagu za život izvan staze”, ističe Perkušić.

Prije nego se počeo baviti trčanjem malo ozbiljnije, Perkušić je upisao školu trčanja što savjetuje svim trkačima početnicima da se ne bi ozlijedili. Neke ozljede, kaže, teže zacjeljuju, a onda čovjek izgubi volju za dalje. “Svakom početniku savjetujem da upiše školu trčanja. Ako krene sam, čovjek se lako može precijeniti i ozlijediti”, rekao Zvonimir Perkušić.

Na pitanje zašto je važno da se osobe starije životne dobi bave sportom i budu aktivne, Perkušić kaže da je “utjecaj kretanja na zdravlje vrlo velik”.

“Europska unija je prepoznala problem zdravlja starijih osoba i program na kojem smo sudjelovali u Italiji je pokazao da je utjecaj kretanja na zdravlje vrlo velik”, zaključio je Zvonimir Perkušić.

Borna Marinić i Zvonimir Perkušić

Novi valovi dobrote