Od smrti sv. Terezije Avilske prošlo je već 439 godina, ali njena aktualnost i poruka danas više je nego živa i važna. Osim članova Karmelske obitelji, njenu poruku čuva i prenosi i Karmelićanski međunarodni zavod “Teresianum” u Rimu. Njegov je rektor od 2012. do 2016. bio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, koji za HKM govori o Zavodu, ali i o svetici koja je ostavila dubok trag u Crkvi.

Prije svega, tko je sv. Terezija Avilska?

Sveta Terezija Avilska živjela je u 16. stoljeću. Rođena je 1515., a preminula 1582. godine. Živjela je u jedno turbulentno vrijeme Crkve, u vrijeme Zapadnog raskola. Prekratko je vrijeme ove emisije da se može nešto više reći o njenoj povijesti. Ukratko, rođena je u duboko vjerničkoj obitelji i, možemo reći, posve katoličkoj. Njezin djed jest bio Židov koji je prešao na kršćanstvo, ali taj prijelaz je bio samo formalan. Međutim, otac je bio duboko religiozan katolik, možemo reći čak i mistik. Tako da je Terezija odgojena u pravoj katoličkoj obitelji gdje se otac pobrinuo da nauči čitati i da bi mogla imati prikladnu literaturu. U njezinoj biblioteci zapravo je sve bila provjerena katolička literatura, s naglašeno molitvenom tematikom.

Što Vama osobno znači sveta Terezija Avilska?

Da bi ti netko nešto značio, moraš ga upoznati. Svetom Terezijom počeo sam se baviti još u samostanu, kao sjemeništarac i poslije kao bogoslov, ali dosta površno. Međutim, kasnije, kao bogoslovu na studiju u Rimu, upravo na Teresianumu, tamo je to bila obavezna literatura. Prema tome, bilo je i određenih tematskih cjelina na studiju koje smo morali obrađivati.

Kad sam je počeo dublje upoznavati, prije svega njezinu nauku i njezin život, onda sam uvidio kako je moguće biti i realan, normalan čovjek i biti svet. Terezija je to pokazala.

Njezin život snažno je prožet mistikom i izvanrednim fenomenima, ali istovremeno je bila toliko realna i konkretna u životu da to fascinira. Slobodno mogu reći: ‘Studirajući nju i njena djela, ona je mene odgajala.’

Bili ste rektor Zavoda “Teresianum” u Rimu. Možete li nam ga predstaviti?

Na Teresianumu postoji redoviti studij teologije i studij duhovnosti. Uz te temeljne, postoji i studij duhovne antropologije, duhovnog savjetovanja i druge, određene sekcije, ali naglasak je na duhovnosti. Tu je ponuđena mogućnost studentima za magisterij ili doktorat iz teologije duhovnosti, a studentima koji nemaju uvjete za to ponuđena je takozvana “duhovna kultura”, kao jednogodišnji studij ili čak dvogodišnji, s nekim razlikama u predmetima gdje su mogli stjecati dostatno znanja za vlastitu duhovnu izobrazbu. Bilo je tu, dakle, više razina i svatko je imao svoj program koji je trebao napraviti. Doduše, kad sam ja bio student, bilo nas je otprilike 700. Danas je studenata dosta manje, jer svi zavodi imaju problema sa studentima. Kada sam 2016. napustio Zavod, pohađalo ga je otprilike 270 studenata.

Jesu li studijski programi Zavoda ograničeni samo za članove Karmelske obitelji?

Studij je otvoren svima. Naravno, tamo studiraju članovi Karmelske obitelji, različitih grana Karmelskoga reda ili različitih kongregacija koje se nadahnjuju karmelskom duhovnošću, ali studiraju i drugi. Dolaze i svećenici i drugi redovnici i redovnice, pa i laici. Neki s ciljem postizanja akademskih gradusa, neki za osobnu formaciju, a neki u vidu djelatnosti koji će raditi, bilo kao odgajatelji, bilo kao oni koji u svojim kongregacijama promiče duhovnost, tako da je Zavod otvoren svima. Polaznici su iz cijeloga svijeta, jer treba znati da je Rim grad cijeloga svijeta. Na studij dolaze ljudi iz svih krajeva i mnogi upisuju studij duhovnosti. Ima i onih koji upišu neki drugi studij, ali na Teresianumu pohađaju određene tečajeve, tako da ima studenata sa svih kontinenata i svih jezika i naroda.

Kako biste ocijenili važnost Zavoda u životu Katoličke Crkve, posebno Karmelskoga reda?

Ovaj Zavod ima ogromno značenje za Karmelsku obitelj, jer se ondje zaista produbljuje znanje o najvećim karmelskim svecima i misticima i upoznaje se bolje i vlastitu karizmu. U tom smislu, Zavod je nenadomjestiv. Međutim, ima značenje i za opću Crkvu zato jer je duhovnost nasušna potreba današnjeg čovjeka.

Duhovnost se ističe u svim crkvenim dokumentima, posebno Ivan Pavao II. stavlja naglasak na tu temu te, na koncu, nema niti autentičnog čovjeka bez duhovnosti, pri čemu je naglasak na kršćansku duhovnost.

U tom je smislu Zavod dragocjen i važan, barem sam ja imao takvo iskustvo i čuo od drugih, da im je jako puno pomoglo. Vidio sam da pomaže ljudima za osobnu izgradnju, ali i mnogim ljudima koji imaju određenih poteškoća duhovne naravi da im se pomogne razumjeti neke duhovne procese u vlastitom životu.

Što bi sv. Terezija Avilska poručila Crkvi u 21. stoljeću?

Terezija bi nam, prije svega, poručila da svetost ne ovisi o profesiji kojom se netko bavi. Sve ovisi o ljubavi s kojom netko radi svoj posao. A sve to ovisi, prije svega, o ljubavi koju netko ima prema Bogu i s kojom ljubavi radi svoj posao, prikazujući to Bogu konkretno za potrebe ljudi ili već u onome što obavlja.

Svetost se može ostvariti u svakoj obitelji i na svakom radnom mjestu.

Možemo reći da je Terezijina duhovnost evanđeoska duhovnost, s obzirom da i u Evanđelju Ivan Krstitelj od carinika i vojnika nije tražio da promijene profesiju – nego da promijene život unutar te profesije. Prema tome, poruka svete Terezije je da nije nužno biti ni redovnik ni svećenik da bi netko bio svet. Svetost se može ostvariti u svakoj obitelji i na svakom radnom mjestu.