"U današnjem su svijetu sigurnost i povjerenje jako bitni baš zato što je sve prisutniji strah. A čega se to bojimo? Ako se već bojimo, u čemu tražimo utočište? U zdravlju, financijama, materijalnoj sigurnosti? Tražimo li možda potporu moćnika ovog svijeta? Ili se prepuštamo varljivosti egoizma, koji traži priznanje i potvrdu baš u svemu? Zaviri danas u svoje srce i iskreno odgovori gdje je, u kome i u čemu je tvoje pouzdanje?", poručuje sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova.
Sveto pismo nam jamči: “Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.” (Ps 40, 5) Srce tog zaziva jest ime ISUS: “U njegovo sveto ime mi se uzdamo.” (Ps 33, 21) Božja riječ nam obećava da ćemo zazivajući to ime biti spašeni; štoviše, samo je u tom imenu spasenje. Prepoznala je to i živjela sv. Faustina Kowalska koju je Gospodin na poseban način izabrao da bude apostol Božjeg Milosrđa, a ono je srž cijele povijesti spasenja, poručuje sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova za portal Radiopostaja mir Međugorje.
Kada izgleda da se nemamo više za što primiti, da se nemamo komu obratiti, da ne možemo pronaći izlaz; tada ta kratka molitva postaje jedan spasonosni vapaj.
Mi smo kršćani pozvani staviti svoje pouzdanje u Gospodina. Govoreći: “Isuse, uzdam se u tebe!”, istovremeno govorimo da se ne uzdamo u nešto drugo. Ne pouzdajem se u sebe, u svoje ideje, svoje bližnje ni u išta stvoreno, jer sve stvoreno ima neku manu i nijedno me stvorenje ne može spasiti, ne može mi dati život. Pouzdajem se isključivo u Božje milosrđe. Kada izgleda da se nemamo više za što primiti, da se nemamo komu obratiti, da ne možemo pronaći izlaz; tada ta kratka molitva postaje jedan spasonosni vapaj.
Kada izgubim sva druga pouzdanja, izgovarajući tu molitvu zapravo autentično molim.
Lako je izgovarati te riječi kad je sve u životu u redu. Međutim ta rečenica dobiva svoj smisao i težinu tek onda kada se čovjek nađe u raznim trpljenjima i krizama. Kada izgubim sva druga pouzdanja, izgovarajući tu molitvu zapravo autentično molim. Ta je molitva vapaj i poruka milosrdnomu Isusu da izabirem i odlučujem u svim životnim prilikama, a osobito neprilikama, da je moje jedino pouzdanje u Isusu Kristu i njegovu milosrđu. I danas odlučujem iznova neprestano iz srca ponavljati i vapiti: Isuse, uzdam se u tebe.