"Ovisimo o Bogu na isti način na koji naša pluća i naš glas ovise o zraku". Doktor Leiva primjećuje da svaki student teologije pita: "Budući da je potpuno bez potreba, zašto je Bog išta stvorio?" i "Zašto je Bog stvorio čovjeka?" Daje odgovor u svom izvještaju o ustanovljenju euharistije: "jer se Bog, budući da je bio Ljubav, želio u savršenoj slobodi predati onome što nije Bog."
Da mogu do kraja života sa sobom na pusti otok ponijeti jednu knjigu osim Biblije, ponio bih Vatru milosrđa, Srce riječi, “Meditacije o evanđelju po svetom Mateju” autora Erasmo Leiva-Merikakisa, piše Tom Hoopes s portala Aleteia.
U jednom od onih providonosnih događaja za koje se čini da se stalno događaju, na blagdan svetog Mateja, 21. rujna, podcast Biblije u godinu dana oca Mikea Schmitza čitat će Matejevo evanđelje-baš kao što je, konačno, četvrti i konačni svezak ovog majstorskog komentara o Mateju, napokon dostupan.
Pohvale koje ljudi imaju za Vatru milosrđa izuzetne su.
Popularni svećenik otac Roger Landry naziva to “Djelom ne samo za naše vrijeme, nego za sva vremena”. „To nije kao drugi komentari Svetog pisma“, kaže majka Klara iz franjevačke braće obnove. “Finiju odskočnu dasku za molitvu nisam našao.”
Slušatelji podcasta Biblija za godinu dana trebali bi ići na duboko uranjanje u Sveto pismo. Otac Mike sjajno obilazi krajolik Matejevog evanđelja, ali dr. Leiva roni do njegove dubine.
Zovem ga “Dr. Leiva ”jer sam ga tako poznavao kao svog profesora i mentora na mojim dodiplomskim danima u San Franciscu. Zahvaljujući njemu više od bilo koga drugog do danas pišem o vjeri. Sada se zove Otac Simeon kao redovnik trapist u opatiji sv. Josipa u Spenceru u Massachusettsu.
Njegove meditacije o Mateju pratile su me cijeli bračni život. Za našu četvrtu obljetnicu 1996., April je za mene kupila tek objavljeni svezak 1. Sada, 2.968 stranica i 25 godina kasnije, April je za našu obljetnicu kupila nedavno objavljeni svezak 4.
Zarazno je Leivino strahopoštovanje i čuđenje prema tekstu Evanđelja!
U fascinantnom nedavnom intervjuu s utemeljiteljem Ignatius Pressa, ocem Josephom Fessiom, dr. Leiva je rekao da je knjiga započela jednostavno kao odlučnost u čitanju Novog zavjeta na grčkom, počevši od Mateja. Istodobno ga je jedan vjerski samostan zamolio da održi niz razgovora. Svoje je bilješke pretvorio u konferencije i nastao je projekt knjige.
Leiva čita Sveto pismo kao glavni prevoditelj, ne samo grčkih riječi nego i pojmova. On također donosi bogatstvo svog ogromnog čitanja u književnosti, duhovnih klasika i biblijskih komentara. Citirajući svetog Grgura Velikog, rekao je ocu Fesiju: ”Riječ raste s čitanjem.” “Riječ je Božja toliko bogata”, rekao je, “usađena je u svakoga od nas, a iz nas rastu stvari za koje nismo ni znali da su u nama.”
Ono što je izraslo iz dr. Leive je izvanredno. Nikada nisam na isti način gledao na blaženstva nakon što sam o njima pročitao u 1. svesku, počevši od “Blago siromasima duhom”. Uzimajući u obzir ono što grčke riječi za “blagoslovljen”, “siromašan” i “duh” doista znače, on ih ponovo pretače u izraz: “Sretni su oni koji mole za dah svog života!”
Ono što Isus govori, objašnjava, je da “ovisimo o Bogu na isti način na koji naša pluća i naš glas ovise o zraku”.
Naša duboka potreba za Bogom zadovoljava Božju želju za našom suradnjom kada, u svesku II., Leiva pogleda riječi “Dao je kruhove učenicima” u hranjenju 5000 ljudi. “U čijim su rukama kruhovi zapravo ‘umnoženi?”, pita Leiva. “Očito je kruh narastao u njegovoj raspodjeli, kao rezultat Isusova blagoslova i suradnje učenika s njim.”
Sada, u IV. svesku, obje se te meditacije spajaju.
Bog, iako bez potreba jer je savršen u svojoj biti, žudi poput nas, za zajedništvom.
Doktor Leiva primjećuje da svaki student teologije pita: “Budući da je potpuno bez potreba, zašto je Bog išta stvorio?” i “Zašto je Bog stvorio čovjeka?” Daje odgovor u svom izvještaju o ustanovljenju euharistije: “jer je Bog, budući da je bio Ljubav, želio u savršenoj slobodi predati se onome što nije Bog.”
Drugim riječima, Evanđelje otkriva da Bog žudi za istim što i mi: zajedništvom. Istu dinamiku vidite u “čudu teksta” samog Evanđelja, rekao je Leiva za Fessio.
Baš kao što je Isus Krist utjelovljenje beskonačnog i nespoznatljivog Oca, “tekst Evanđelja je poput utjelovljenja u papiru i ljudskih riječi Božje riječi”, rekao je citirajući Hans Urs von Balthasara.
“Doživljavamo inkarnaciju beskonačnog nevidljivog Boga u čujnim, vidljivim, konačnim ljudskim riječima”, dodaje on. “Toliko je jak da nas obori i sažeže poput vatra.”
To je ono što čitanje ove izuzetne knjige čini za mene.