U HKR-ovoj emisiji "Novi valovi dobrote" urednice i voditeljice Snježane Kirinić Grubić u četvrrtak 16. rujna, gostovala je Iva Hrvačić, voditeljica Caritasovog prihvatilišta za beskućnike u Sesvetskom Kraljevcu.
“Naši korisnici su odrasle muške osobe koje su se zatekle bez krova nad glavom i bez sredstava za život. Korisnici dolaze putem uputnice Centara za socijalnu skrb. s kojim imamo kontinuiranu suradnju. Nužan je taj službeni zahtjev koji uključuje socijalnu anamnezu i sve relevantne činjenice koji nam pokazuju smijemo li prihvatiti tu osobu na smještaj pružiti joj potrebnu pomoć ili je možda za neki drugi prikladniji smještaj i skrb. Naše prihvatilište može primiti 23 osobe, a trenutno ih je na smještaju trinaest. Uslugu koju im pružamo je 24-satni smještaj unutar kojega mogu dobiti tri obroka. Osim toga imaju mogućnost održavanja osobne higijene i odjeće. Dob korisnika najčešće je srednja životna dob, oko 50 godina, ali imali smo i osamnaestogodišnjaka, ali i osamdesetogodišnjaka.
Korisnici rade i u kuhinji, održavanju prostorije. Imamo i korisnika koji je započeo s radom u vrtu i saditi voćke i povrće. Svaka soba je dvokrevetna ili trokrevetna soba. Sobe su vrlo lijepo uređene, prozračene i svjetle. Obroci su zajednički i raspored doručka, ručka i večere je uređen i po rasporedu. Prihvatilište se otvara u 5 sati ujutro i zatvara se u 22 sata, a preko ljeta i duže. Uvijek postoji osoba koja je zadužena za otključavanje”, rekla je gospođa Iva.
Što Caritasovo prihvatilište znači nekim od korisnika donosimo u nastavku:
“Imao sam svojih problema u životu i morao sam doći ovdje. Zahvalan sam na svemu, što su se lijepo pobrinuli za mene i lijepo me dočekali. Ovdje mi je lijepo i dobro, upoznao sam se s drugim korisnicima, sprijateljio. Dogovorio sam se sa voditeljicama oko izleta, sporta i lijepo se snalazim. Jednog dana želio bih pronaći smještaj u kojemu bih mogao živjeti.”
“Ovdje sam 3 mjeseca u prihvatilištu. Voditeljica prihvatilišta me spasila sa kolodvora. Javio sam se Centru za socijalnu skrb i došao ovdje. Najbolje mi je ovdje. Nisam se tome nadao niti mogao sanjati. Zahvalan sam voditeljici i osoblju na svemu. Nemam mnogo zahtjeva, a od mene što se bude tražilo nastojat ću napraviti”:
“Ja sam Josip, zbog bolesti sam izgubio posao i nakon toga sam živio u firmi neko vrijeme. U međuvremenu sam se razbolio i bez mogućnosti da pronađem posao. Trudim se radom pomoći u prihvatilištu doprinijeti u kuhinji ili praonici i sve što moje fizičke sposobnosti mogu izdržati. Da nije ovoga prihvatilišta ne znam što bih učinio. Ovo je samo Bogom dano prihvatilište!”, rekao je gospodin Josip, korisnik prihvatilišta.
Doista volim ovaj posao i kod nas su vrata ureda uvijek otvorena te naše korisnike doživljavamo kao obitelj.
“Nastojimo im i pronaći posao da se mogu osamostaliti i započeti iznutra. Bilo je lijepih priča i uspjeha po tom pitanju. No, nažalost, naši korisnicu su ili stariji i nemoćni za kakav posao, a još neko vrijeme moraju čekati pravo na mirovinu. Odnosi sa bližnjima su najčešće narušeni. Teško je razumjeti to, ali veza između njih ponekad bude toliko narušena da oni ili njihovi više nemaju volju i želju za ponovnim susretom. Od 2003. godine do sada je prošlo 640 osoba kroz kuću. Uz mene u prihvatilištu radi psihologinja Maja Šimić i pazitelj koji radi od 15-23h.
Nastojimo pokrivati što više vremena da se sa korisnicima može razgovarati i biti dostupni za njih. Prilikom izleta u Kalje, tamo postoje tereni za sport, a unutar kuće postoje i dvorište u kojemu se također igrati sport i društvene igre, ovisno o njihovim afinitetima. Često puta korisnici nam se jave ili pošalju razglednicu ili jednostavno svrate do nas. Povezani smo i znamo gdje su i što se s njima događa”, rekla je Hrvačić.
“Vlč. Goričanec je naš duhovnik koji je pristupačan i ljubazan i ovim putem mu se zahvaljujem. Godišnje jednom ili dvaput organiziramo duhovne obnove. Jednom smo i cijelu noć pješačili i hodočastili u Mariju Bistricu. Korisnicima se to jako svidjelo.”
Doista volim ovaj posao i kod nas su vrata ureda uvijek otvorena te naše korisnike doživljavamo kao obitelj. Oni nam uvijek mogu doći i reći o svim problemima koji ih tište. Tu smo za njih kako bi ostvarili svoja prava.
Uvijek se pitam mogu li više i bolje! Željela bih živjeti onom Isusovom : “Što želiš da ti drugi čine, čini i ti njima!”, zaključila je naša današnja gošća, Iva Hrvačić.