O relikviji Svetog Križa za Hrvatsku katoličku mrežu razgovarali smo s docentom na katedri crkvene povijesti Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Rijeci, fra Danielom Pataftom. Fra Daniel trenutno je na službi u franjevačkom samostanu Uzvišenja Svetoga Križa u novozagrebačkoj četvrti Siget.

Fra Daniel upoznao nas je s činjenicom kako je Svetkovina Uzvišenja Svetog Križa spomen na povijesni trenutak kada je 13. rujna 335. godine u Jeruzalemu posvećena bazilika Kristova groba koju je na poticaj svoje majke carice Helene (Jelena Križarica) podigao car Konstantin.

“Relikviju Svetog Križa narodu su svečano pokazali idućeg dana, 14. rujna. Bila je to snažna simbolika oslobođenog kršćanstva koje je u znaku progona i patnje 313. godine od istoga cara dobilo svoju slobodu, a Kristov križ kao simbol patnje i pobjede svečano je Uzdignut i pokazan cijelome svijetu. Bio je to trijumf križa.”

doc. dr. sc. Daniel Patafta / Foto: HKM

Prema predaji, sveta Helena pokrenula je tadašnje prve arheološke ekspedicije kako bi pronašla Sveti Križ za kojeg je vjerovala da su ga kršćani sakrili. Nakon što su ekspedicije urodile plodom i u njezine su dvore dostavljena 3 različita križa, Helena se dosjetila kako će prepoznati pravi. Pozvala je teško bolesnu osobu i dopustila joj da dotakne svaki od križeva koji su bili izloženi. Treći u nizu bio je pravi, a bolesnik je odmah ozdravio.

Tradicija je čuvala to sredstvo mučenja koje je postalo sredstvom pobjede

Dom relikvije je najstarija crkva u Novom Zagrebu i ujedno površinom najveća u gradu Zagrebu – crkva Uzvišenja Svetog Križa na Sigetu.

“Posebnost ove crkve za relikviju koju čuva je u činjenici da je izgrađena 1983. godine u ateističkom sustavu i vremenu kada sloboda vjere nije prakticirana, a njezin titular bio je jedini sakralni objekt na području Novog Zagreba do devedesetih godina prošlog stoljeća. U tom kontekstu opet imamo simbolični prikaz križa (pobjede kršćana) koji pobjeđuje zlo, i to pred očima sviju.”

Za dolazak relikvijara u novi Zagreb u franjevačku crkvu i samostan odgovoran je, prema riječima našeg sugovornika, sadašnji župnik i gvardijan fra Robert Perišić.

Proslava svetkovine Uzvišenja Svetoga Križa u Sigetu / fra Robert Perišić blagoslivlja vjernike relikvijom Svetog Križa / Foto: Josip Ninković

“Relikvijar čuvamo u našoj kapeli. Fra Robert ga je donio iz Rima sa svim popratnim dokumentima koji utvrđuju njegovu autentičnost. Riječ je o komadiću Kristova Križa koji svjedoči da naša vjera nije samo u pisanim tragovima već i u tradiciji koja seže do prvih kršćana. Tradicija je čuvala to sredstvo mučenja koje je postalo sredstvom pobjede. Svakodnevno pred njim molimo časoslov, a na Svetkovinu Uzvišenja Svetog križa izlaže se vjernicima na štovanje.

Gospodin može od sredstva mučenja i smrti načiniti sredstvo spasenja

Govoreći o paradoksu Svetog Križa ovaj docent podsjetio je na čitanje iz Knjige Brojeva (Br 21, 4b-9) – “Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio”.

“Gospodin je rekao da se simbol (mjedena zmija) koji je donosio smrt, postavi na vidljivo mjesto kako bi se spasili oni koje zmija ujede, i to pogledom na nešto što je do maloprije imalo posve drukčije značenje. Gospodin može od sredstva mučenja i smrti načiniti sredstvo spasenja. Pogled usmjeren u križ znači gledati u patnju koju čovjek nosi, ali nikada ne zaboravljati da je sljedeća stvarnost iza tog križa – uskrsnuće. Ako je patnja osmišljena, ona pročišćuje, uči čovjeka Božjoj poniznosti i tome da je križ prolazna stvarnost.”

Foto: Cathopic

Fra Daniel kazao je kako sve što je u službi svetog (pa tako i relikvija Svetog Križa) treba poticati na pobožnost: misliti, djelovati i živjeti po Božjem.  Otkrio nam je i jednu zanimljivost, odnosno posebnost relikvije Svetog Križa.

“Ona ima drugačiji status u odnosu na relikvije svetaca. Obično se kipovi svetaca, slike i relikvije kade tri puta po dva kađenja. No za relikviju Svetog Križa pridržava se pravilo kao za Presveti Oltarski Sakrament, tri puta po tri kađenja.  To je posebna relikvija koja je bila mjesto gdje je Gospodin prinio svoju žrtvu. Možemo reći da ima euharistijsku simboliku. To je jedina relikvija za koju je dozvoljeno da se tako okadi”, zaključio je fra Daniel.