Malo Đakovo u srcu Slavonije i mala Postira na Braču u srcu Dalmacije već godinama nije teško povezati. Pogotovo je to slučaj kroz zadnji tjedan mjeseca kolovoza u kojem redovito iz godine u godinu, i tako već čitavo desetljeće, na svoju duhovno-ljetnu obnovu, okrepu i odmor dolaze na taj srednjodalmatinski otok članovi naše najbrojnije Franjevačke mladeži – Frame Đakovo.
Ova đakovačka zajednica mladih je specifična još po nečemu: jedina su Frama u Hrvatskoj čiji su duhovnici – redovnice – Milosrdne sestre svetoga Križa.
Još pune dojmove nakon ‘bračkoga ljeta’, koji dan poslije, zamolili smo mlade Slavonce neka pokušaju za Hrvatsku katoličku mrežu posvjedočiti koliko tih sedam dana njima znače za vjernički rast, duhovnu formaciju i ostatak godine življenja svoje karizme po stazama svetoga Franje.
(Foto: Frama Đakovo)
„Putovanje na Brač meni znači odmor za dušu i duhovni rast podijeljen u sedam dana. Na Braču svi zajedno rastemo u Duhu i upoznajemo bolje jedni druge te sebe same”, kaže Šimun Barberić, dodajući da su tamo svi radosni i bez ikakvog potrebnog dodatnog promišljanja tvrdi nam da se oni svi svake godine ponovno raduju odlasku tamo.
(Foto: Frama Đakovo)
‘Brač Frame Đakovo’ je tjedan u kojem framaši produbljuju svoj duhovni život i njeguju bratske odnose, nastavlja framašica Anđela Krajina. „Svaku godinu obrađujemo određenu temu prema kojoj formiramo, kao finale, naše susrete u tim danima.”
Jutro započinju Časoslovom i doručkom. Slijedi slobodno vrijeme koje koriste neki za kupanje, za društvene igre, a neki opet za zabavu. U poslijepodnevni program uklapa se pjesma, igra, predavanja animatora, pa su tako ove godine imali za temu “Budi hvaljen, Gospodine moj,…”, prema riječima sv. Franje iz ‘Pjesme stvorova’.
Nezaobilazan je i rad u skupinama, u paru, i na treći način u samoći i tu „pitanjima, različitim sadržajem i konkretnim radom obrađujemo temu iz više perspektiva te slušamo i dijelimo međusobno razmišljanja”, rekla je Anđela i nastavila kako zajedništvo Bračana i Slavonaca osobito dolazi do izražaja navečer kada zajedno sa župnim zborom mladih i ostalim župljanima animiraju svetu misu.
(Foto: Frama Đakovo)
Večeri su, kao i na sličnim kampovima, u opuštenom druženju ili natjecateljskim igrama, a svakako prije spavanja smiruju se večernjim časoslovom.
„Idemo spavati veseleći se sljedećem danu i ostatku programa. Ovo je bila deseta godina naših dolazaka na ovaj duhovno-rekreativni tjedan i u naše male i slatke Postire. ‘Naš Brač’ svake nam godine na najljepši način zaokruži i zaključi godinu te napuni baterije za novu koja slijedi.”
„To je iskustvo koje ovih nekoliko rečenica ne može niti ugrubo opisati. Svakome bih u životu poželjela da ima svoje bratstvo Frame i da barem jedanput doživi jedno ovakvo zajedništvo i ljepotu zajedničkog života”, zaključila je za HKM Anđela Krajina, dok Ema Alduk, pak, ovako kaže:
„Meni je ovo bio treći boravak na Braču s Framom i moram priznati da planiram opet ići. Iz godine u godinu dobivam sve više razloga zašto opet želim otići u Postira, ali ova godina je zasigurno bila najistaknutija”, kaže ona i podsjeća na pandemijsku 2020. godinu, kada – logično – nisu išli na taj put, pa joj se zato ovo ‘ljeto nakon’ čiji još posebnijim.
S ljetovanja na Braču se ne može – kaže ona – nitko vratiti kao ista osoba koja je bila prije dolaska i baš se u tome vidi značenje njihovog ljetovanja.
Taj tjedan Emi predstavlja – izrazila se – „posebnu duhovnu obnovu koja me održava tijekom godine”.
U sedam dana ‘uguraju’ i klanjanje i molitvu i mise i rad na sebi samostalno, u paru ili skupini, a što ovoj đakovačkoj framašici daje dovoljno duhovne snage za ostatak godine.
(Foto: Frama Đakovo)
Posvjedočila nam je kratko i Antonija Bradarić kojoj također njihovo duhovno-rekreativno ljetovanje predstavlja tjedan u godini koji je ispunjava, te daje snagu i motivaciju kroz čitavu godinu: Prve asocijacije na Brač su mi zajedništvo, mir i Božja blizina. Brač je naš mali bijeg od svakidašnjice, očekivane rutine i naš „Tabor u kojemu svake godine ponovno možemo reći: ‘Gospodine, dobro nam je ovdje biti’.”
Slično vrijedi i za Noru Hodak kojoj su ti dani duhovnog odmora – ujedno – dani odmora od svakodnevnog, užurbanog, života, ali na posebnom mjestu: u krugu vrlo bliskih i dragih prijatelja. „Zajedno nas povezuju Bog, molitva i sv. Franjo, ali se međusobno također nadopunjujemo i to čini Brač posebnim jer pjesma, gitara, društvo i more ono su što đakovački framaši jako vole.”
(Foto: Frama Đakovo)
I još završno Ines Milić koja HKM-u svjedoči da „duhovno-rekreativni tjedan koji kao franejvačko bratstvo provodimo na otoku Braču za mene, zaista, znači puno i to je događaj koji svake godine željno iščekujem”.
„Posebnost takvog tjedna je u tome što osim odmora i kvalitetno provedenog vremena imamo priliku izgraditi se kao pojedinac, ali i kao cijelo bratstvo na dubljoj razini, a Brač je isto tako ‘savršen’ za sklapanje novih prijateljstava u đakovačkom bratstvu te osim toga služi i za nadograđivanje već postojećih prijateljstava u jednu novu, posebniju, dimenziju.”
(Foto: Frama Đakovo)
Duhovna asistentica mjesnog bratstva Frame Đakovo je s. Gabrijela Damjanović koja nam je ustupila i dio zabilježenog foto-ozračja ove male svjedočke reportaže mladih Đakovčana ‘ kako je lijepo biti framaš i u bračkim Postirima’.
U tom malom pitoresknom dalmatinskom mjestu – dodajmo još – redovito im svoja vrata, širokog srca, otvara i svoje vrijeme ustupa župnik don Jure Martinić, te daje bespogovorno na korištenje kako crkvu Sv. Ivana Krstitelja tako Pastoralni centar Sv. Josipa u kojem se kroz srpanj i kolovoz održava puno poznatije ‘Studentsko ljeto’.
Zanimljivo je također da je pastoralni centar izgrađen u slobodnoj Hrvatskoj, a sve zbog zavjeta Postirana, jer nakon što je 1944. godine okupatorska vojska uhitila sve muškarce u mjestu od 16 do 66 godina – njih 335 – te odvela u zatočenički logor, u župnoj su crkvi žene, djeca i starci dali pred Bogom zavjet svetom Josipu da se njihovi najbliži oslobode. Tako je i bilo nakon dva mjeseca.