Fra Ivan M. Lotar u objavi na društvenim mrežama govori o Majci Tereziji čiji spomendan slavimo 5. rujna. Evo što nam svetica poručuje: “Zašto bivamo žalosni? Jer smo puni samih sebe. Zato nas Bog ne može ispuniti svojom radošću. Kako se isprazniti? Prepusti se Bogu, on zna kako će to učiniti.”
[MAJKA TEREZIJA]
Bliži nam se spomendan ove velike svetice 5. rujna. Možemo i koji dan ranije malo o njoj!
Njezina knjiga “Dođi, budi moje svjetlo” naučila me o apsolutnoj nevažnosti onoga “kako se osjećamo” dok nešto radimo. Nije bitno kako se osjećaš dok moliš, klanjaš se, ideš na svetu misu, ispovijedaš se, činiš neku žrtvu ili činiš neko dobro djelo za nekoga ili bilo što treće, jer na to ne možeš utjecati. I to Bog zna. Mi ne biramo kako ćemo se osjećati, ali biramo što ćemo, komu i kako činiti! Bitno je – činiti, jer znamo racionalno, objektivno – što je dobro! Zato smo to sve dužni činiti!
Zašto me upravo ova tjelesno malena i ne baš nešto lijepa žena i svetica tomu naučila? Zato što je cijelo svoje “veliko” djelovanje, po kojemu je poznata, provela u potpunom duhovnom mraku i tamnoj noći osjećaja! Ni u jednom trenutku nije joj bilo dano “uživati” u plodovima svoga djelovanja. To ju čini velikom i lijepom! Zato je ostala duboko siromašna, ponizna, skromna!
Sveta Majko Terezijo, moli za nas!
“Zašto bivamo žalosni? Jer smo puni samih sebe. Zato nas Bog ne može ispuniti svojom radošću. Kako se isprazniti? Prepusti se Bogu, on zna kako će to učiniti.”