U opisu svoje pjesme na Youtubeu, Katolička evangelizacijska skupina “Duhovni kutak” napisala je:

Naprijed su istupila malena dječica.
Dječica koju sam mogao prepoznati.
Rekao bih da sam to mogao zbog njihova izgleda.
Netko je ličio na tebe,
a netko na mamu.
Bila su u bijelom.
Bosa i nasmijana.
Gledala su u tvoje oči. A onda počela micati kamenje s tvog tijela.
Kada su završila, izgovorila su ove riječi
“Tata, hvala ti za nježnost.
Hvala ti za ljubav.
Hvala ti što si nas želio. I što nas želiš još uvijek.
Hvala ti što smo postali tvoji sinovi i tvoje kćeri.
Iako smo samo kratko bili zajedno, bio si najbolji tata.
Najbolji si tata i danas.
Ne budi žalostan više.
Odbaci tugu.
Ovo kamenje više ne moraš nositi.
Nećeš ga više nositi.”
Tada se nebo otvorilo potpuno. A iz najvećih dubina začuo se glas. Snažan i nježan.
“Čuo sam kako me dozivaš.
Čuo sam kako dozivaš moje ime.
Dolazim ti danas s onima koje toliko ljubiš.
Dolazim ti danas da ti zajedno s njima kažem koliko te volim.
Ti si sin moj ljubljeni.
Dijete si Oca.
I dijete svoje Majke.
Kao što jedna majka nosi u svojoj utrobi svoje malo dijete punih devet mjeseci,
ovih devet dana, tako ću i ja nositi tebe.
Nositi ću te.
I neću “izgubiti.”
Kao što nisi ni ti izgubio nijedno od svoje djece.

(riječi iz molitvenog iskustva jednog molitelja za oca koji je izgubio djecu).

Bože Oče, izvore svake utjehe, iscijeli nas i obasjaj svojim sjajem.

Posvećeno Bogu, izvoru svake utjehe.
Posvećeno (našoj) nerođenoj djeci koja su otišla k Ocu.
Posvećeno svoj djeci koja su otišla k Ocu.
Posvećeno svim majkama i očevima.

Video pogledajte ovdje!