Jednoj slušateljici roditelji su preminuli prije 6 godina. Zanimalo ju je što znači kad sanja svoje preminule?

Mons. Zlatko Koren

Usudio bih se reći da je uvijek potrebno biti svjestan da smo jedna Crkva, ona proslavljena u vječnoj domovini, trpeća na putu za vječnu domovinu i putujeća smo mi koji hodimo ovo zemljom. Mi smi imamo svoj način na koji smo povezani s drugima. Svatko ima svoj put u doticanju tih stvarnosti i tih života. Svi ti životi koji su hodili ovom zemljom prije nas, a danas žive u vječnoj domovini, ugradili su se u stvarnosti naših života i svi smo mi dužnici za njihovo znanje, vrijeme, ohrabrenje i sve darove.

Katolička kultura je uvijek kultura koja ne promatra drugog čovjeka samo dok radi i troši da bi zarađivao već promatra čovjeka od začeća do smrti. Promatra ga kao onog koji ima cilj život u vječnosti. Zato naše sjećanje, molitva i cvijet na preminule je izraz naše kulture.

Meni je posebno bilo drago čuti u nekim krajevima, a gdje uz katolike žive i članovi drugih vjeroispovijesti, da se po grobu zna tko je pripadnik katoličke vjere. Ta posebna briga o grobu je specifična za katolike budući da na grobovima naših preminulih osjećamo posebnu povezanost s njima.

Poručio bih slušateljici da se nikad ne umori od brige za svoje preminule. Različiti su naši putevi, naša povezanost i naša komunikacija s našim preminulima.