Prvi posao kojega se blaženi Franjo prihvatio, pošto je bio oslobođen iz ruku tjelesnog oca, bila je izgradnja kuće Božje. Nije namjeravao da je iznova sagradi, nego je popravljao staru, obnavljao dotrajalu. Nije rušio temelj, nego je na njemu gradio. I ne znajući, uvijek je prvenstvo pridržavao za Krista: “Nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist” (1 Kor 3,11).

Kad se vratio na ono mjesto, kako je već rečeno, gdje je u davnini bila sagrađena crkva sv. Damjana, uz pomoć milosti Svevišnjega u kratkom ju je vremenu brižno popravio. Ovo je ono blagoslovljeno i sveto mjesto u kojem je isti blaženi čovjek osnovao slavnu redovničku ustanovu, odlični red siromašnih gospođa i posvećenih djevica. Dogodilo se to gotovo šest godina nakon obraćenja blaženoga Franje. Tu je gospođa Klara, rodom Asižanka, postala najdragocjenijim temeljnim kamenom povrh kojega je nazidano i ostalo kamenje.

Kad se spomenuta gospođa, nakon osnutka Reda braće, na poticaj čovjeka Božjeg obratila Bogu, mnogima je u napretku postala pomagačicom, a bezbrojnima uzorom.

Po rodu je bila plemenita, ali je po milosti bila još plemenitija; bila je djevica tijelom, a srce joj je bilo izvanredno čisto; po dobi je bila djevojka, a po razboritosti starica; u odluci je bila postojana i željela je izgarati od božanske ljubavi. Bila je obdarena mudrošću i izvanrednom poniznošću. Bila je po imenu Klara (a to znači: slavna), životom je bila slavnija, a ponašanjem najslavnija.

(Franjevački izvori, Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH, Sarajevo – Zagreb, 2012.)

Sveta Klaro, moli za nas, da se barem malo približimo tvojoj ljubavi za Boga i ljude!