Postoji još nešto zbog čega se ne mijenja naše životno stajalište poslije nijednog razmatranja, nijedne ispovijedi i nijedne duhovne obnove. To je nešto što se nalazi duboko u našim srcima, duboko u nama, a nazvao bih to sklonošću za predviđanja zla, očekivanje kakva zla. Kada govoriš: “Nikada neću uspjeti to napraviti, ništa od toga neće biti, nema se smisla boriti, nema se smisla truditi — za ljubav Božju, za život, jer nikada neće biti dobro u mojem srcu, u mojem životu, u mojem braku, u mojoj zajednici, ništa od toga nema smisla” — tada uistinu zatvaraš sebi put.

Kada govoriš: “Nikada neću uspjeti to napraviti, ništa od toga neće biti, nema se smisla boriti, nema se smisla truditi…”— tada uistinu zatvaraš sebi put.

Druga mana je kategorično mišljenje: sve ili ništa. Tada prekrižimo sebe ili druge poslije samo jednog poraza, poslije jednog posrnuća. Prekinuo si poznanstvo jer ti je netko rekao jednu tešku riječ. Da, rekao ti je, možda i više nego jednom, ali zašto misliš da ti odsada želi govoriti samo takve riječi? Odustaješ od duhovnog razvoja jer stalno padaš u neki grijeh, jer još nisi naučio prepoznavati smisao kakav ti Bog želi dati po tom iskustvu. Dobro, ali zašto misliš da nikada nećeš prestati činiti taj grijeh? Mišljenje sve ili ništa također je ambiciozno mišljenje i ono izdaje tajnu o nama, a to je da smo oholi: ako mi to ne polazi idealno za rukom, onda ne želim da bi mi uopće polazilo za rukom! Upravo na taj način misli Sotona. On govori: “Ako ne mogu biti Bog, onda ne želim biti nitko!” Ne ponavljaj njegov grijeh, ne mora ti sve idealno polaziti za rukom.

Ako si pretio, ne znači to odmah da si nesposoban. Ne, to samo znači da si pretio. Ne ograničavaj svoje vidno polje na samo jednu stvarnost. Često sam u svojoj službi susretao ljude koji su imali bezdan kompleksa, koji su se osjećali netalentirani. Optuživali su se da su — sivi. Pitao sam ih: “Što je prema tebi veći talent: znati svirati koji instrument ili biti strpljiv?” Obično su odgovarali da to drugo. Pitao sam dalje: “Da, a znaš li biti strpljiv?” “Ne, ne znam!” , “Onda se nauči i imat ćeš talent.” Je li bolje biti glumac ili biti svoj i ne glumiti nikoga? Biti zgodan i lijep ili dobar i milosrdan? Biti domišljat ili iskren? Slavan ili rječit? Gotovo svi priznaju da to drugo, ali ipak stalno osjećaju tugu što nisu zgodni, slavni, domišljati…

Je li bolje biti glumac ili biti svoj i ne glumiti nikoga? Biti zgodan i lijep ili dobar i milosrdan? Biti domišljat ili iskren? Slavan ili rječit? Gotovo svi priznaju da to drugo, ali ipak stalno osjećaju tugu što nisu zgodni, slavni, domišljati…

Još jedan poremećaj našeg načina mišljenja jest primanje svega do sebe. Stalno se osjećamo povrijeđeni. Zbog čega? To što je netko imao loš dan još ne mora značiti da je to zbog tebe. To što su u tvojem životu neugodni događaji, uopće ne znači da je Bog ljut na tebe i da te po tim događajima opominje. A možda je obrnuto, možda si pomislio da ga ne interesiraš? Ako se Bog ne interesira za čovjeka, onda taj čovjek uobičajeno ima svoj sveti mir. Postoji još jedno iskrivljenje našeg pogleda na život, koje treba pod hitno izbaciti iz hrama: živimo u lažnoj sigurnosti da znamo kako bi trebala izgledati stvarnost oko nas. I uspoređujemo naša zamišljanja sa stvarnošću koja nas okružuje. A tko si ti da možeš govoriti: “Po mojem mišljenju, to bi trebalo izgledati drugačije!” Gospodin Bog možda? Odakle ti možeš znati kako bi trebao izgledati svijet? A ako čak i govoriš; “U Bibliji piše to i to!” — onda pazi, jer u toj istoj Bibliji napisano je također da i ,”svi koji se mača laćaju od mača i ginu” (Mr 26, 52).

Ako tko govori da bi po njemu to trebalo izgledati drugačije, onda s njime nešto nije u redu. Jer mi ne stvaramo svijet prema našim zamišljanjima. Svijet treba biti po Božjoj misli i planu i mi mu moramo pomoći u tome da se realiziraju njegove misli i planovi o svijetu i o nama samima. Naša zamišljanja veoma su glupa. Kad bi tko snimao film o svojim snovima i maštanjima, već bi poslije jednog dana to bio takav uradak da ga ne bismo bili u stanju pokazati čak ni vlastitomu mužu ili ženi. Vjerujte mi da je bolje da se vaša zamišljanja ne ispune. Loše je ako imamo sklonost popravljanja djela koje je Bog stvorio. Bog zna kako se stvara svijet, ne moramo se brinuti zbog toga. To se također prenosi i na odnose s drugim ljudima. Ponekada on kaže: “Poslije dvadeset godina braka žena bi trebala…” — ; nabraja. Ili ona kaže: “On ne bi smio…” A odakle ti možeš znati, čovječe, što bi trebao raditi drugi čovjek?

Netko tko pročita puno novina i priručnika veli: “To treba izgledati tako, pročitao sam to u novinama ili priručniku!” Da – čovjek koji je to napisao imao je sumnje, a onaj koji je to pročitao ima sigurnost.

U Knjizi proroka Izaije napisano je:

Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: “Što radiš?” ili djelo njegovo: “Kljast si!” (Iz 45,9)

Potrudimo se radije vidjeti dobro negoli zlo.

Je li tko vidio lonac koji u procesu proizvodnje viče na lončara: “Što ti radiš, promisli malo?!” Kad bih uzeo čist, bijel, prazan list papira i nacrtao na njemu velik, crn križ, a kasnije vam to pokazao i pitao vas što vidite, koliko bi vas odgovorilo da vidi bijeli list papira? Okladio bih se da bi većina vas odgovorila da vidi crni križ. Potrudimo se radije vidjeti dobro negoli zlo. Opazimo radije to da svaki križ ima svoje bijelo tlo. Život nije samo patnja i tama, on ima svoje radosno i svijetlo tlo.

Bog daje tlo ljubavi našim križevima, našim grijesima, našim neuspjesima. Prije nego je Isus umro na crnom križu na Golgoti, apostoli su vidjeli bijelo tlo njegova preobraženja na gori Taboru. Pogledajte kako Bog u svojoj pedagogiji postupa sa čovjekom. On govori: “Prvo ću vam pokazati da je to znak ljubavi, a tek poslije toga ću vam dati crni križ.” S nama čini to isto, iako ponekad nismo u mogućnosti da vidimo to u takvu redoslijedu. K tomu imamo takav pogled na život da stavljamo crne naočale i prije negoli se pojavi crni križ u životu. Bog nam daje svjetlosno tlo pobjedničke ljubavi u svemu što nas susreće, u svakoj životnoj tami.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Augustyna Pelanowskog Od Duha do uha. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Knjigu možete nabaviti ovdje.