Kršćanska tradicija donosi priču vjernicima o roditeljima Blažene Djevice Marije. Identitet sv. Joakima i Ane poznati su nam iz izvanbiblijskog protoevanđelja svetog Jakova. U Bibliji se njihova imena uopće ne spominju.
S obzirom na istaknutu svetost Djevice Majke Božje, proizlazi da njeni roditelji imaju posebnu ulogu u povijesti spasenja, piše Simply Catholic. Kaže se da je sveti Joakim bio jednako velikodušan kao i bogat – poznat po svojoj dobročinstvu i ljubavi prema Bogu. Ime svete Ane odražava ulogu koju su ona i njezin suprug odigrali u povijesti spasenja u vezi s njihovom najblaženijom kćeri, kojoj je dodijeljeno dostojanstvo da bude izabrana da na svijet nosi Boga. Anino ime dolazi od hebrejskog “Hannah”, što znači “naklonost” ili “milost”. To govori o dostojanstvu njezine blažene kćeri, kojoj se arkanđeo Gabrijel kasnije obraća kao “punoj milosti” (Lk 1,28).
Vjeruje se da su oba Isusova djeda i baka potjecali od kralja Davida. Predaja kaže da je hramski svećenik u Jeruzalemu – kamo se Marijina obitelj preselila u djetinjstvu – odbacio pobožnu žrtvu svetog Joakima jer se smatralo da je neplodnost njega i njegove supruge svete Ane znak božjeg nezadovoljstva njima . 40 dana i noći sveti Joakim povlačio se u pustinju gdje je žalio pokorom kroz post i molitvu. Anđeo je to iskustvo završio donošenjem vijesti da će sveti par začeti dijete. Sveta Ana također je primila ovu riječ od anđela. Smjesta su krenuli da se pronađu i podijele radost svojih nebeskih vijesti. Sveti Joakim susreo se sa svojom svetom suprugom na gradskim vratima Jeruzalema po povratku, prizoru često prikazanom u umjetnosti poljupcem.
Postoji biblijska tradicija da su djeca rođena od starijih žena koje su se odrekle nade u potomstvo predodređena za veličinu. U začeću Djevice Marije sv. Joakim i Ana pridružuju se poput Abrahama i Sare.
Velika vjera sv. Joakima i Ane očituje se kad su u znak zahvalnosti za Božju dobrotu što im je podario kćer i kao priznanje sudbine njihove kćeri doveli Blaženu Djevicu Mariju u hram u Jeruzalemu kako bi je posvetili Bogu. Poziv koji će njihova kći Marija primiti na Blagovijest uputio ju je na put majčinstva – do samoga Boga. Od svojih svetih roditelja mlada Marija naučila je biti uzor i majka.
Uloga koja ih najviše definira jest da su sv. Joakim i Ana Isusovi djedovi i bake. Međutim, nije poznato jesu li bili nazočni njegovom rođenju u Betlehemu. Pretpostavlja se da nisu, s obzirom na tekst dječjih pripovijesti Mateja i Luke.
Tradicija također drži da su relikvije svete Ane spakirale i odvezle čamcem u Galiju (današnja Francuska) sveta braća i sestre Marta, Marija i Lazar, koji su tamo išli širiti Evanđelje. I tako, kad su relikvije otkrivene stoljećima kasnije, jedno od najranijih središta pobožnosti svete Ane bilo je postavljeno u Francuskoj, u Douaiju. Ovo pokroviteljstvo zadržali su Francuzi koji su naselili Kanadu i posvetili kanadsko svetište Ste. Anne de Beaupré, blizu grada Quebeca.
Tijelo koje je Božji sin dobio u svom utjelovljenju potjecalo je od njegove Blažene Majke, naravno, što znači da dolazi i od njezinih roditelja. Njihova poslušnost volji Božjoj prethodnica je poslušnosti Marije i Isusa, koji su postigli otkupljenje i spasenje čovječanstva.
Njihov blagdan je 26. srpnja.