17. nedjelja kroz godinu (B) i Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, 2021.

Dijeljenje pet kruhova i dvije ribe na pet tisuća ljudi nije tek obično čudo nego i objava Božje velikodušnosti. To je istovremeno i poziv nama da na Božju velikodušnost odgovorimo svojom ljudskom velikodušnošću. Kad se Božja velikodušnost susretne s našom ljudskom velikodušnošću, čudo postaje znak.

Velikodušnost koja mu je potrebna za znak Isusu nije pronašao u svojih apostola. Oni u današnjem evanđelju nisu velikodušni. Velikodušnost koju traži on pronalazi u nepoznatog dječaka. Taj dječak postaje uzor velikodušnosti apostolima i svima nama. Nije nam uzor zato što je imao pet kruhova i dvije ribe. Vjerujem da su i drugi imali ponešto i da je, u konačnici, to omogućilo da se dogodi čudo. Ali drugi to nisu stavili Isusu na raspolaganje. Mislili su kao i Petar: „Ali što je to za tolike?“ Uzor nam je jer je „svoj“ kruh i ribe velikodušno predao Isusu i u njegovim rukama sve to učinio „našim“ kruhom i ribom. I po tome što nije čekao da drugi riješe problem izgladnjelog mnoštva, nego se osobno uključio. Kad se to dogodi, kad moje postane naše i svatko napravi ono što on može, događa se čudo. I čudo postaje znak.

Ovo dijeljenje, koje je u Isusovim rukama postalo znak, evanđeoski je kontekst proslave prvog Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba koji od nas, u našem odnosu prema svojim djedovima, bakama i starijim osobama i u odnosu naših djedov, baka i starijih osoba prema nama, traži da ono što imamo stavimo na raspolaganje Isusu, kako bi on i u našem vremenu mogao učiniti čudo koje će postati znak. Što je to što imamo u našim odnosima, a u Isusovim rukama može postati znak u ovom vremenu pandemije, koje najviše pogađa starije osobe, ne samo zbog bolesti i životne ugroženosti, nego i zbog izoliranosti?

Odgovor pronalazim u naslovu poruke koju je papa Franjo poslao starijim osobama za 1. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba, „Ja sam s tobom u sve dane“ (usp. Mt 28,20), koju u cijelosti možete pronaći ovdje.

„Ja sam s tobom u sve dane“, poruka je koju Bog šalje svakoj starijoj osobi u njezinom osjećaju da je sama. Nikad nismo sami. Bog je uvijek s nama. „Ja sam s tobom u sve dane“ je istovremeno i poziv nama da svojom prisutnošću, svojim biti sa starijim osobama, svoje vrijeme za starije osobe stavimo u Isusove ruke, pa bilo to i ono malo vremena što nam je ostalo u našoj trci iz obveze u obvezu koju nam je nametnuo neoliberalni kapitalizam. Ako se i kad se to dogodi, i naša prisutnost za starije osobe će u Isusovim rukama postati znak, znak i Božje i naše ljubavi za njih.

„Ja sam s tobom u sve dane“, poruka je starijim osobama i o tome što one mogu i trebaju staviti u Isusove ruke za nas, svoje sinove i kćer, unuke, za našu Crkvu i društvo. To je novi poziv starijih osoba koji, slično kao i od onog dječaka u evanđelju, i od njih traži da Isusu na raspolaganje stave ono što imaju, da otvore svoje srce djelovanju Duha Svetoga koji je slobodan, puše kako hoće, ide kud hoće i čini što hoće i koji je, s tim darom u Isusovim rukama, uvijek ponovo sposoban snove, sjećanja i molitve starijih osoba pretvoriti u znak ljubavi koja preobražava. „Ja sam s tobom u sve dane“ je istovremeno poruka i za nas da s ljubavlju prihvatimo novi poziv svojih djedova i baka i starijih osoba sa svojim sadržajem, odnosno da dotaknuti njihovim snovima, usmjereni sjećanjima i osnaženi molitvama, imamo viziju i postanemo graditelji boljeg svijeta i Crkve, pravednijeg društva za sve.