Krenulo je to s njegovim obraćenjem, kada se sa 23. g. našao u svijetu slave, blještavila….- bilo je lijepo a s druge strane, sve više je upadao u grijeh. U utrci za uspješnosti u glazbi, počeo se gubiti,
zamijenio dan za noć, pao u depresiju, na čemu danas zahvaljuje – jer je počeo uviđati da bez Boga ne može. Vjerovao je da Gospodin može dati unutarnje ozdravljenje i srca i duše. Počeo je moliti
krunicu, prisjećajući se proročkih riječi svojih baka.

Spomenuo je i utjecaj seminara u Taboru gdje je shvatio da treba čitati Sveto Pismo, te dobre prijateljice koja se odlučila za samostan Karmela i njezinih riječi: „Nema savršenije ljubavi od Isusa Krista, ja idem za svojom savršenom ljubavi“. Puno mu je pomogao pater Ike u osnutku molitvene zajednice u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj. Ostavio je svjetovnu karijeru, ušao u crkveni zbor, te na nagovor Slavka Nedića, glazbenog urednika HKR-a snimio pjesmu „Cijeno neprocjenjiva“.

Nema savršenije ljubavi od Isusa Krista, ja idem za svojom savršenom ljubavi.

Jedne noći doživio je fizičko ozdravljenje, na misi po potpunom predanju Gospodinu doživio je oslobođenje, shvatio koliko je povrijedio druge, njegovo srce počelo se mijenjati, prestao je psovati,
Gospodin mu je dao milost čistoće da živi predbračnu čistoću. Na Kamenitim vratima okupljao se sve veći broj molitelja, znalo je biti i tisuću mladih u molitvi krunice. Prekrasni plodovi molitve bili su i puni autobusi mladih koji bi krenuli u Međugorje, gdje su se mnogi obratili, pojasnio je.

Jedne noći doživio je fizičko ozdravljenje, na misi po potpunom predanju Gospodinu doživio je oslobođenje, shvatio koliko je povrijedio druge, njegovo srce počelo se mijenjati, prestao je psovati,
Gospodin mu je dao milost čistoće da živi predbračnu čistoću.

„Hrvatska je u tako dobroj situaciji što se tiče ljubavi prema Bogu, ne smijemo to zanemariti, Europa je na koljenima što se vjere tiče a u Hrvatskoj je tako živo. Tu je najveća nada pozitivne promjene u Hrvatskoj – da bude promjena srca za svakoga i da polako izmolimo svi zajedno za obraćenje naših obitelji. Moramo biti jako strpljivi, nekad to traje puno godina, čak do kraja života”, rekao je.

Svjedoči Hržica kako je vidio puno obraćenja, ozarenih lica, koja je dotaknula Božja milost, samo što masa njih to zaboravi…”Perspektiva Božjeg kraljevstva je kao druga planeta, oni koji dožive tu ljubav znaju o čemu pričam, to je kao da pričamo o nekim drugim stvarnostima, to zaista i jesu neke druge postavke, jer na nekom drugom mjestu nalaziš radost, izvor ljubavi na kojem se puniš da možeš svojima davati ljubav. Što će čovjek dati ako je praznog srca, a onaj koji se stalno na izvoru natapa, taj ima i razumijevanja i strpljenja, taj može puno dati, s tog izvora Božje ljepote, Božjih voda mi trebamo piti, trebamo se hraniti”, naglasio je.

Što će čovjek dati ako je praznog srca, a onaj koji se stalno na izvoru natapa, taj ima i razumijevanja i strpljenja, taj može puno dati, s tog izvora Božje ljepote, Božjih voda mi trebamo piti, trebamo se hraniti.

Proročki glasovi njegovih baka – kad dođe vrijeme ženidbe, u crkvi traži ženu, obistinile su se u Međugorju. Živjeli su predbračnu čistoću, njegova majka, dar života njihovog prvog sina Davida izmolila je na grobu blaženog Ivan Merza, koji je rođen na njegov spomendan 10.5. Kao i blaženi Merz i Hržica okuplja mlade!

Dajmo Gospodinu prostora, dajmo mu da djeluje, na nama je moliti, raditi na sebi nije kasno nikada, imamo što raditi do kraja života, naša promjena bit će svjedočka, promjena za mnoge u našoj okolini da se mijenja i okolina, da nastupa promjena srca.

Zahvalan dragom Bogu na daru obraćenja, potaknuo je sve nazočne, napose mlade, da daju Gospodinu pravu priliku u životu, da mu daju prostora da se očituje svojom providnošću i prisutnošću. “Dajmo Gospodinu prostora, dajmo mu da djeluje, na nama je moliti, raditi na sebi nije kasno nikada, imamo što raditi do kraja života, naša promjena bit će svjedočka, promjena za mnoge u našoj okolini da se mijenja i okolina, da nastupa promjena srca; nikad ne znamo gdje će taj obraćen čovjek završiti na kakvim funkcijama, gdje, i gdje se naša Hrvatska može mijenjati u Božjem Duhu – a
to nam je jedini spas”, poručio je Hržica, koji je potom, tijekom klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu odsvirao nekoliko pjesama.