Za sve ovo ‘kriv’ je Zagrepčanin rodom, župnik, vlč. Marin Hendrih, inače i povjerenik za pastoral mladih Krčke biskupije, koji se jako trudi svojim župljanima osigurati iz nedjelje u nedjelju – kada se mnogi sliju osvježiti i na njihov otok – svjedočanstvo žive vjere ili obraćenja i povratka Kristu. Ovu praksu trudi se vršiti iz ljeta u ljeto i – svjedoci smo – vrlo je vičan u nagovaranju.

Župa Sv. Lucije u Banjolu (Foto: Glas Koncila)

Mjesec srpanj prelazi svoju polovicu, a župnik Banjola se na svome facebook profilu pohvalio da su do sada dvoje ljudi posvjedočili nakon mise, a ljeto srećom – po tom pitanju – još nije prešlo svoju polovicu, pa se uskoro mogu očekivati i neka nova takva gostovanja.

Prvo svjedočanstvo ‘Od ateista do Crkve i Krista’ bilo je od specijaliste psihijatra dr. Slavena Zudeniga s Odjela za socijalnu psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice ‘Dr. Ivan Barbot’ u Popovači.

Naime, nakon što je dr. Zudenigo doživio tešku prometnu nesreću, jedan kolega pozvao ga je na svetu misu nakon koje je malo po malo započeo put unutarnje preobrazbe, ali i ozdravljenja na više životnih područja.

Kao stručnjak bio je vrhunski u svojoj profesiji, k njemu su se dolazili liječiti pacijenti iz gotovo svih krajeva naše zemlje, no unatoč izuzetnoj posvećenosti struci i mnogim darovima kojima se služio, kaže da nije bio potpun, nešto je uvijek nedostajalo.

Upravo to ‘nešto’, odnosno bolje rečeno ‘taj Netko’ – kaže vlč. Marin – postupno se počeo objavljivati u Slavenovu životu kroz proces obraćenja. Ono nije palo s neba, nego je to bio proces dugogodišnjega traženja i ustrajnosti, sudjelovanja osobito u Euharistiji, mnogim duhovnim obnovama, savjetovanjima sa svećenicima, životnom ispovijedi i kroz drugo što nudi Crkva.

Bit je u tome da su dr. Zudenigu – nakon nesreće – rekli da više nikada neće moći normalno raditi, a danas radi, da neće moći samostalno voziti auto, a danas vozi, te da će vrlo slabo govoriti, a danas pjeva u crkvenome zboru.

mons. Mladen Mrakovčić i vlč. Marin Hendrih (Foto: Krčka biskupija)

Pet godina nije mogao duže vrijeme čitati, već samo kratko, a danas čita satima. Liječnici su mu davali oko dva posto šanse za život, a ne samo da je preživio nego tek danas kaže da uistinu živi. Sve je to u životu ovog psihijatra učinio Uskrsli Krist, ali je svemu prethodila, dakako, ljudska poniznost, poslušnost i upornost. Nakon četrdesetominutnog svjedočanstva, vlč. Marin Hendrih mu je samo mogao izreći:

„Neka se i dalje u tebi dragi Slavene Krist proslavlja. Ja sam sretan što mi te stavio na životni put, veliko si Božje čudo i istinski svjedok raspetog i uskrslog Gospodina.”

Drugo svjedočanstvo o susretu s uskrslim Kristom i ulasku u Kraljevstvo Božje, tjedan dana kasnije, bilo je Nikole Mužića, župnikova prijatelja iz mladenačkih ‘ludih dana’ kada nitko nije mogao ni zamisliti da će jedan od njih dvojice postati svećenikom.

Zgodno je ispalo kako su povezana ova dva svjedočanstva. Naime, prvo spomenuti svjedok vjere dr. Zudenigo je liječio ovisnike, a Nikola je bio dugogodišnji ovisnik. Ali i liječnik i ‘pacijent’ svjedoče isto o istome: Bez Krista i bez Crkve, nitko ne može do istinske slobode i svetosti.

Nikola je župljanima rapskoga Banjola tako posvjedočio da je imao sve sakramente, ali kao i kod mnogih drugih mladih krizma, sakrament potvrde, bila je višegodišnji oproštaj od Crkve.

Prepričao im je kakve to boli proživljava jedno dijete dok mu se roditelji rastavljaju i o pokušajima traženja sreće u porocima ovoga svijeta, no kroz obraćenje 2000. godine na duhovnoj obnovi na Taboru u Samoboru doživio je Krista i, također, osvijestio posljedice prisutnih rana djetinjstva i određenih grijeha koji su bili jači od njega.

Nakon mise i svjedočanstva (Foto: Facebook)

Ali ne i od Krista, dopisao je vlč. Marin, uz emotikon ‘osmjeha’.

I dalje je Nikola padao. Potonuo je do još teže heroinske ovisnosti koja je rezultirala s nekoliko, pokazalo se, neuspješnih odlazaka u komunu.

No, konačno nakon više od 15 godina duhovne borbe, smogao je snage i dao zavjet Bogu kako više nikada u životu neće okusiti kap alkohola. Nakon iskrenog pokajanja i te odluke, Gospodin mu je vratio stostruko: Osim slobode i mira srca, Bog mu je podario divnu ženu, dobio je dijete, drugo je na putu, našao je prvi puta u životu kvalitetan posao u Poljskoj i kupio kuću.

Danas sa suprugom piše knjigu o ovome svjedočanstvu koja će ohrabriti sve one koji se bore sa svojim ‘Golijatima’ – a pobjeda se ne nazire, štoviše izgleda iluzorna – da ako ostanu na Božjem putu, Gospodin će po ustrajnosti, snagom ‘paradoksa vjere’ dati sretan ishod u svoje vrijeme.

Nikola kao i dr Zudenigo – zaključio je banjolski župnik – svjedoči da je Bog Biblije vjeran i živ, da je osoba, te kako suosjeća sa nama i danas uskrisuje mrtve.

Zli se baš zato svim snagama bori da obescijeni Sveto Pismo, Crkvu i sakramente svodeći ih na još samo jednu dotrajalu instituciji i formu kako ljudi u njima ne bi našli ‘silu’ koja je stvorila svemir, nego da u njoj krivo vide tek neku bajku i mit.

„No, Isus Krist jučer i danas isti je i uvijeke” (Hebr 13), posvješćuje vlč. Marin Hendrih na čijem facebook profilu – u slučaju da ovo ljeto ne mislite kod njega na nedjeljnu svetu misu – možete popratiti tko će još posvjedočiti Rabljanima koliko je Gospodin i dalje ovdje na zemlji velik, živ, prisutan i moćan.