Postanak 2, 9 upoznaje nas s drvetom života: „Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. “Prema Postanku 2, 16-17, Bog je rekao Adamu: „Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti! ”.

Zašto je Bog podvrgao Adama i Evu ovoj opasnosti? Da bi odluke Adama i Eve bile slobodne, morala je postojati mogućnost njihove zlouporabe. Inače, naši bi prvi roditelji bili puki automati, piše Simply Catholic.

Zavodnik, otac laži, uvjerio je Evu (a preko nje i Adama) da će im jesti zabranjeno voće dodijeliti božanski status. Napasnik je govorio istinu, ali s posve drugim, zloslutnim značenjem. Tim činom neposluha, ona i Adam zasigurno bi znali dobro i zlo. Ali kako? Sami po sebi, zapravo postajući zli, neposlušni Bogu.

Valjda primijetiti da plod stabla života, za koje se vjerovalo da daje vječni život, Adamu i Evi nije bio zabranjen prije pada, već nakon pada. Tek tada – i za krajnju korist Adama i Eve – Bog im je zabranio da jedu plod sa stabla života. “Zatim reče Bog: “Evo, čovjek postade kao jedan od nas – znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!” (vidi Post 3,22-24). U njihovom stanju neposluha vječno bi bili odsječeni od Boga. Bog je kroz čin milosrđa htio spriječiti da završe u prokletstvu te je imao na umu novog Adama kroz koji će vratiti ljudskom rodu mogućnost vječnog života izgubljenog u padu Adama i Eve.

Što je sa drvetom života postalo nakon pada? Bog je istjerao naše prve roditelje, „postavivši kerubine i vatreni mač istočno od edenskog vrta da čuvaju put do stabla života“ (Post 3,24). Ponovno je Bog poduzeo mjere pred padom čovječanstva koje je vječno odvojeno od Njega. Novi Adam – Krist, otvorio nam je put u vječni život.