Suzana Horvat Kutle, mag. paed. soc., voditeljica Sektora usluga socijalne skrbi iz Caritasa Zagrebačke nadbiskupije istaknula je da unutar usluga socijalne skrbi Caritas brine o različitim korisničkim skupinama. “Budući da u okviru usluga socijalne skrbi Caritas kroz svojih sedam kuća brine o različitim korisničkim skupinama, a pretežito o djeci bez adekvatne roditeljske skrbi, sadržajem ove edukacije – usmjerene na traumatska iskustva djece – smatram da ciljamo u samu srž našega rada pri čemu je isto usmjereno na najprimjerenija postupanja koja osiguravaju i podižu standard kvalitete naše usluge.
“Često čujemo izraz ili frazu najbolji interes djeteta, a što to zapravo znači?… U našemu slučaju znači donositi odluke i raditi s djecom na način da je upravo to najbolji izbor, odnosno najbolji interes djeteta, a da bismo to mogli trebamo stručno ojačati naše kapacitete”, istaknula je voditeljica Horvat Kutle.

“Naime, iako na oporavak od traume utječu mnogi čimbenici, znamo da su brižni i stabilni odnosi s odraslim osobama presudan element koji djeci i mladima pomaže u prevladavanju traumatskih iskustava – Caritas svakako jest i želi biti njihova sigurna luka. Omogućavanjem ove edukacije, kao voditeljica Sektora usluga socijalne skrbi, željela sam stručnim radnicima dati poruku da organizacija u kojoj rade – Caritas Zagrebačke nadbiskupije – brine o njima, daje im podršku u radu, uvažava složenost i odgovornost njihovog rada te im želi pomoći da u istom budu što uspješniji na osobnoj, profesionalnoj i stručnoj razini, odnosno da korisniku za kojega brinu mogu pružiti najbolju moguću uslugu.”

“Ovom edukacijom naučit ćemo da se najteže traume događaju unutar odnosa s drugim ljudima (što su nam te osobe bile bliskije, to je teže) te da su zdravi odnosi ključ oporavka, naučiti ćemo koliko je važno izgraditi dobar odnos s korisnikom i na njemu graditi sve promjene, pokazati im da su nam važni, a ujedno pri tom postaviti profesionalne granice.”

Sanja Orešković Vrbanec je socijalna pedagoginja i Gestalt psihoterapeutkinja, više od dvadeset godina profesionalno angažirana u neprofitnom sektoru. Kroz svoj angažman u udrugama bavi se promocijom i zaštitom dječjih prava, a preko deset godina obnaša funkciju izvršne direktorice Udruženja „Djeca prva“. Članica je Vijeća za djecu Vlade Republike Hrvatske i Vijeća za socijalnu skrb Grada Zagreba. Posljednjih deset godina sudjeluje u izradi nacionalnih, regionalnih i lokalnih strateških i operativnih dokumenata u području razvoja socijalne politike i zaštite dječjih prava. Njen profesionalni interes kreće se od rada s pojedincima u svrhu osobnog rasta i razvoja, do rada sa organizacijama i sistemima u svrhu integriranja postojećih resursa i primjene najboljih praksi u području socijalne politike i zaštite djece, mladih i obitelji. O izobrazbi stručnih djelatnika Caritasa progovorila je u nastavku.

“Radi se o edukaciji koja je namijenjena stručnjacima koji rade s djecom i mladima u alternativnim skrbima. To je internacionalni projekt. Nositelj projekta je SOS Dječje selo Hrvatska. Projekt se zove “Sigurno mjesto” i ovo je samo jedna komponenta tog projekta. Radi se o edukaciji koja je usmjerena na povećanju znanja, vještina i stručnih kompetencija za rad s djecom s traumatskim iskustvima ili nepovoljnim događajima u djetinjstvu. Edukacija ima dva modula. Prvi modul je bio u travnju i oba modula traju tri dana.

Ako dijete ima kratku koncentraciju, agresivno se ponaša ili ima neke impulzivne agresivne ispade, vrlo često se radi o traumatskom iskustvu.

Prvi modul je bio fokusiran na prijenosu recentnih znanja temeljenim na znanstvenim istraživanjima o traumi i njezinom utjecaju na mozak te rizicima za kasnije funkcioniranje u odrasloj dobi. Znanstveno je utvrđeno da nepovoljni događaji u djetinjstvu poput zanemarivanja i zlostavljanja, velike teške bolesti u disfunkcionalnoj obitelji imaju rizik za nepovoljan učinak na razvoj djeteta. Djeca i mladi koja se nalaze u alternativnoj skrbi su skupina koja često ima čitav niz nepovoljnih iskustava u djetinjstvu. Tu se radi o kompleksnoj traumi koja je nastala iz odnosa, obično primarnih skrbnika koji su zbog nepovoljnih uvjeta života morali biti izmješteni u ustanovu. Ako dijete ima kratku koncentraciju, agresivno se ponaša ili ima neke impulzivne agresivne ispade, vrlo često se radi o traumatskom iskustvu. Riječ je dakle, o adaptivnom odgovoru djeteta na doživljenu traumu. Još uvijek postoji dominantna perspektiva i to ne samo u socijalnoj skrbi nego i kod odraslih, da su neka ponašanja kod djeteta zločesta. Nisu zločesta nego je adaptivni odgovor djeteta”, zaključila je Sanja Orešković Vrbanec.