No, kako ti gledaš na svećenike? Poštuješ li svoga župnika, poštuješ li njegovu svetost? Moliš li za njega? Svećenički poziv je lijep, biti svećenik znači biti Božji, biti Isusov u potpunosti. No, to nije nimalo lak poziv, pogotovo danas kada su svećenici i Crkva izloženi raznim napadima sa svih strana; mnoštvo ružnih riječi izgovoreno je o svećenicima. Ali Isus i dalje neumorno poziva mlade ljude da mu posvete svoj život; poziva ih da mu povjere svoju dušu, svoje srce, svoje vjernike. Mladi čovjek se tomu pozivu radosno odaziva; ostavlja roditelje, obitelj, prijatelje i kreće zajedno sa Isusom i za Isusa. Svećenik sve ostavlja da bi iskreno i vjerno slijedio Isusove stope i koračao njegovim već utisnutim tragovima.
Crkva bez svećenika ne postoji. Život svakog vjernika usko je vezan uz svećenika, pogotovo onaj sakramentalni dio. Tko može slaviti svetu misu? Tko kršćanina može odriješiti grijeha ili pak pričestiti? Tko može mladence crkveno vjenčati? Tko će čovjeku na umoru udijeliti bolesničko pomazanje? I na kraju: tko će pokopati mene ili tebe, kršćanine? To može samo i jedino svećenik u ime Isusovo. Primivši sakrament svetog reda, svećenik ima ovlasti sve to činiti. Bogu hvala na svakom svećeniku, jer bez svećenika Crkva ne bi postojala.
Svećenik sve ostavlja da bi iskreno i vjerno slijedio Isusove stope i koračao njegovim već utisnutim tragovima.
No, kako ti gledaš na svećenike? Poštuješ li svoga župnika, poštuješ li njegovu svetost? Moliš li za njega? Svećenički poziv je lijep, biti svećenik znači biti Božji, biti Isusov u potpunosti. No, to nije nimalo lak poziv, pogotovo danas kada su svećenici i Crkva izloženi raznim napadima sa svih strana; mnoštvo ružnih riječi izgovoreno je o svećenicima. Ali Isus i dalje neumorno poziva mlade ljude da mu posvete svoj život; poziva ih da mu povjere svoju dušu, svoje srce, svoje vjernike. Mladi čovjek se tomu pozivu radosno odaziva; ostavlja roditelje, obitelj, prijatelje i kreće zajedno sa Isusom i za Isusa. Svećenik sve ostavlja da bi iskreno i vjerno slijedio Isusove stope i koračao njegovim već utisnutim tragovima.
Jedino je on nakon mnogo vremena uspio proći preblizu Isusovih tragova utisnutih u prašinu; jedino je taj prvi franjevac bio dostojan koračati sasvim blizu Isusovih stopa, zato je i s razlogom prozvan Alter Christus – drugi Krist, a danas se tim istim stopama pokušavaju približiti svi franjevci, svi svećenici.
Sveti Ivan Sijenski u svom je viđenju vidio zatvorenu tamnu crkvu, a jedino svjetlo dopiralo je tada iz tabernakula. Smeđim tepihom, punim prašine, crkvom je odjednom prošao Isus ostavivši tragove u prašini, zatim je po tim istim tragovima nedugo nakon Isusa prošla Blažena Djevica Marija, a poslije nje samo apostoli. Dugo poslije njih nitko nije uspio proći, premda su neki prolazili blizu, ali ne i sasvim blizu. Nakon 11 stoljeća, tim Isusovim tragovima skroz se približio jedan čovjek – sveti Franjo Asiški. Jedino je on nakon mnogo vremena uspio proći preblizu Isusovih tragova utisnutih u prašinu; jedino je taj prvi franjevac bio dostojan koračati sasvim blizu Isusovih stopa, zato je i s razlogom prozvan Alter Christus – drugi Krist, a danas se tim istim stopama pokušavaju približiti svi franjevci, svi svećenici. Kako i koliko im ti, vjerniče, pomažeš u tome?
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).