Pnz 34, 1-12

U one dane: Uziđe Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge, nasuprot Jerihonu, gdje mu Gospodin pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; zatim Negeb, područje doline Jerihona — grada palmi — do Soara. Potom mu reče Gospodin: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu: ‘Dat ću je tvome potomstvu.’ Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.«

I Mojsije, sluga Gospodnji, umrije ondje u zemlji moapskoj po Gospodnjoj zapovijedi. I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. Mojsiju bijaše sto i dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom prođoše i dani oplakivanja — tugovanja za Mojsijem. A Jozua, sin Nunov, bio je napunjen duhom mudrosti, jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i činili kako je Gospodin naredio Mojsiju.

Ne usta više prorok u Izraelu ravan Mojsiju — njega je Gospodin poznavao licem u lice! — po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Gospodin slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela.