Svetište Gospe od Danača, poznato kao svetište pomoraca, posebno je i po tome što je uz njega nikla i živi jedna izvorno hrvatska, redovnička Družba – Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika s kućom Maticom na Dančama. Sestre imaju i lijepu tradiciju pozdravljanja pomoraca, ali i molitve za njih.
U neposrednoj blizini starog Dubrovnika, oko 400 metara od gradskih zidina prema zapadu, nalazi se jedan poluotočić s uzvisinom, pod imenom Danče, sa samostanom i crkvom Gospe od Danača. Krenete li od gradskih vrata od Pila prema zapadu i potom skrenete u Ulicu don Frana Bulića, naći ćete se na uzvisini ispred parka Gradac.
Pogled će vam zaploviti u beskrajnu plavu daljinu, a iz uvale ispod vas izronit će crkvica Gospe od Danača sa svojom preslicom i tri zvona. Sigurno ćete poželjeti spustiti se dolje, na Danče, i osjetiti ljepotu i mir ovog starodrevnog, po mnogo čemu posebnog, mjesta.
Svetište Gospe od Danača je posebno i po tome što je uz njega nikla i živi jedna izvorno hrvatska, redovnička Družba – Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika s kućom Maticom na Dančama.
Foto: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća
Danče se prvi put izravno spominju u arhivskim knjigama u prvoj polovici 15. stoljeća. Naime, srednjovjekovna Europa je bila stalno izložena raznim zaraznim epidemijama koje su, najčešće iz Azije, prenosili pomorci, a od kojih nije bio pošteđen ni Dubrovnik. Godine 1430. vlasti Republike odlučuju da se ljude zaražene kugom smjesti izvan Grada, na poluotočić Danče.
Zbog sve učestalijih, teških epidemija (kuge i drugih), Veliko vijeće Republike 1457. donosi odluku da se na Dančama sagradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti, s grobljem za ukop siromaha “koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen” (Consilium rogatorum, knjiga XV., str. 182, Državni arhiv Dubrovnik).
Gospa od Danača / Foto: IKA
Odabir titulara crkve nije slučajan. Bio je to izraz vjere u moćni zagovor Djevice Marije, Majke Božje. Crkvicu je opsluživao svećenik kojega je uzdržavala Republika, a 1466. je za njega sagrađena i kućica. Iste godine su i bolesnici dobili nekoliko zidanih kućica s doličnijim smještajem.
Istovremeno je podignut i visoki zid koji je razdvajao Danče od predgrađa Pile, s vratima pod ključem, čiji ostaci i danas opasuju park Gradac, od parkirališta do zida stare dubrovačke bolnice. Sve do polovice 17. stoljeća Danče služi kao lazaret za okužene, a u vremenu kad nije bilo epidemija, služi kao karantena za trgovačke karavane iz Turske. U to vrijeme lazaret se preseljava istočno od gradskih zidina, na Ploče.
Djevicu Mariju kršćanska tradicija od davnine zove Zvijezdom mora!
Znakovita je i dirljiva jedna posebnost ovog mjesta: međusobna ljubav i povezanost pomoraca i Gospe od Danača, odnosno čuvarica njezinog svetišta. Blažena Djevica Marija, koju kršćanska tradicija od davnine zove Zvijezdom mora, s ovog mjesta brižno bdije nad ćudljivom pučinom, štiteći svojom majčinskom rukom sve one koji priskrbljuju kruh sa sedam kora.
Foto: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća
Ne možemo sa sigurnošću utvrditi od kada postoji običaj da brodovi pozdravljaju Gospu, kada su i kome sestre (dumne) na Dančama prvi put odgovorile na zvuk sirene, zvonjavom zvona. Prema nekim izvorima, Danče kao pomorsko svetište i tradicija pozdravljanja brodova postoji već od 17. stoljeća.
Najstarije živuće sestre pamte da su, došavši na Danče (1931.), zatekle spomenutu tradiciju pozdravljanja duboko ukorijenjenu u svijest ondašnjih sestara. S puno ljubavi one pričaju o toj dugogodišnjoj povezanosti dubrovačkih kapetana i pomoraca s ovom crkvicom. Kada je austrijska vojska odnijela jedno od tri crkvena zvona na kraju prvog svjetskog rata, to treće zvono ponovno su 1969. darovali crkvi upravo dubrovački kapetani.
Privrženost dubrovačkih pomoraca Gospi od Danača traje i dalje!
I danas, kada začuju pozdrav sirene s broda, sestre se s posebnim osjećajima hvataju konopa i zvone na pozdrav, uz molitvu i blagoslov iz dubine srca, da Gospa od Danača čuva i štiti, od svih opasnosti na moru svakoga mornara. U novije vrijeme prigodom Dana pomoraca – Sv. Nikole, sestre organiziraju misu za sve pomorce u dančarskom svetištu.
Samostan sv. Marije, Danče / Foto: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća
Osim brodova duge plovidbe, sestre danas pozdravljaju zvonima i suvremene “mornare”: velike, inozemne putničke brodove koji u velikom broju dolaze u Dubrovnik. I oni žele da ih na njihovom putu blagoslovi Gospa od Danača.
Često se događa da kapetani ili netko od posade sa tih velikih plovećih “hotela” posjeti samostan na Dančama. Zahvaljujući sestrama na zvonjenju, ujedno ih pozovu da posjete njihove brodove. To se dogodilo već više puta, sestre su se odazvale pozivu i posjetile nekoliko putničkih brodova na radost njihovih kapetana.
Samostan sv. Marije, Danče / Foto: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća
Traje tako, i nanovo se obnavlja i stvara, privrženost dubrovačkih i inih pomoraca našoj Gospi od Danača, stoljetnoj zaštitnici svih onih koji su joj se utjecali u raznim potrebama, a sestre franjevke, čuvarice Danača – mjesta koje u sebi nosi boli i nade, radosti i tuge tolikih ljudi kroz stoljeća – žele biti produžene ruke dobrog Boga, tog vječnog kapetana koji će jednom sve naše životne brodice smiriti u svojoj luci.
Zato ste nam svi vi, koji dolazite na Danče ili nas pozdravljate sa svojih plovidbi, uvijek dobro došli. Ovdje smo i za vas poput svijeća koje izgaraju na oltaru Gospe od Danača, poručuju Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika.