Izl 14,21-15,1

U one dane: Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci iđahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva.

Egipćani, svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca! — poviču Egipćani — jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!«

Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad morem, da se voda vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad morem, i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.

Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a voda im kao bedem zdesna i slijeva.

Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu.

Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.

Psalam:

Izl 15,8-10.12.17

Od daha iz nosnica tvojih. Gospodine, vode narastoše,
valovi se u bedem uzdigoše,
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
Mislio je neprijatelj: »Gonit ću ih, stići,
plijen ću podijelit, duša će moja sita ga biti;
trgnut ću mač, uništit ih rukom svojom.«

A ti dahom svojim dahnu,
more se nad njima sklopi;
ko olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
Desnicu si pružio,
i zemlja ih proguta!

Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,
na mjestu koje ti, Gospodine, svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine, tvojom rukom sazidanim.