Nakon gotovo 20 godina boravka u “Zajednici Cenacolo” Zvonka Kristić svjedoči o ljubavi koju je primila u toj zajednici.

“U ‘Zajednicu Cenacolo’ ušla sam kao ovisnica o alkoholu i drogama. Kako je vrijeme teklo odlučila sam ostati ondje. Igrom slučaja ondje sam se i udala. Danas sam majka odgajateljica i imam šestero djece te s obitelji živim u Bratovštini naše zajednice u Gračanima. I sama sam kao većina mladih razmišljala u ‘Cenacolu’ ostati godinu-dvije, ali zavoljela sam taj život. Osjetila sam snagu Uskrslog i prihvatila sam Ga kao svog Spasitelja”, istaknula je Kristić.

Naglasila je kako je živjeti u “Zajednici Cenacolo” jedan stil života koji je osnovala sestra Elvira 80-ih godina prošlog stoljeća.

“Dobila je poziv kako pomoći mladima koji vape. Prvotno je osnovala zajednice za mladiće, a potom i za djevojke. U ‘Zajednici Cenacolo’ nema liječnika, nema tableta, nema televizije i čini se kako  nema ničega, ali puno se radi, a rad je protkan molitvom”, istaknula je naša sugovornica.

Zvonka Kristić objasnila je kako nitko u zajednici nije sam.

“Svatko dobije svog anđela čuvara koji čuva osobu koja nam dođe 24 sata i bdije nad njime. Kad dođeš iz pakla, pitaš se zar postoji netko tko je uz tebe, i netko tko te uvodi u Put svjetla”, nadodala je Zvonka.

Božo Bašić, Zvonka Kristić i Tanja Maleš

O svom putu oslobađanja od ovisnosti o kocki u “Zajednici Cenacolo” svjedočio je Božo Bašić.

“Bilo mi je teško odlučiti se za ulazak u zajednicu. Došao sam u kontakt s čovjekom koji je tamo 20 godina te sam otišao na Ugljane blizu Splita. Na prvu sam pomislio da je život u zajednici kao zatvor te da to nije za mene. Ali ti ljudi koje sam upoznao imali su vedre oči i vedro lice te su ostavili pozitivan dojam na mene. Nisam znao kako naprijed, a i trebao sam se vjenčati. Bilo mi je teško priznati istinu tko sam.”

Bašić je naglasio kako su svi njegovi prijatelji dotad bili lažni prijatelji.

“U ‘Zajednici Cenacolo’ sam vidio čovjeka koji je sa mnom plakao i davao mi smjernice kako se ponašati. Potom je došao trenutak da uđem u zajednicu u Međugorju i to mi je bio jedan od najtežih dana. Sad znam da sam slab i grešan, ali tad sam dobio anđela čuvara koji mi je stvarno bio naporan, ali zapravo ta osoba od mene nikad nije odustajala. Bio sam u Međugorju 9 mjeseci gdje sam se naučio moliti i raditi te sam prihvatio i zajednicu. Uzeo sam vrijeme za sebe i priznao sam si tko sam i što sam. Moj problem je bila kocka. Dolazio sam iz dobre obitelji, bio sam lažan i prilagodljiv. Sve više uviđam kako je kocka veliki problem u Hrvatskoj i svijetu”, istaknuo je Bašić koji je i danas sam anđeo čuvar drugim momcima.

“Shvatio sam kako je kocka problem, ali moja zloća i bahatost su me vodili kroz život. Bježao sam sam od sebe, a u zajednici ne možeš bježati od sebe. Ondje sam počeo razmišljati o sebi i počeo sam pitati za oproštenje. Kad sam postao anđeo čuvar, svu tu ljubav koju sam sam primio, bilo je vrijeme predati drugome. Na kraju vidiš tko si i što si, a u životu te trebaju radovati nematerijalne stvari”, zaključio je Božo Bašić.