Udruga Duhos (Duhovnost osječkih studenata) započela je proslavu 10. obljetnice osnutka, p. Arek Karsicki za Hrvatsku katoličku mrežu prisjetio se samih početaka.
Proslava 10. obljetnice osnutka započela je u utorak 22. lipnja s večeri slavljenja pod geslom „Hvala Ti što sam stvoren tako čudesno“. P. Arek Krasicki imenovan je prvim studentskim kapelanom u Osijeku 1. rujna 2006. godine i jedan je od prvih pokretača Udruge Duhos.
P. Arek Krasicki podsjetio je da su sami početci izgledali su kao polje bez ičega. “Nije bilo ništa, ali malo po malo počeli smo organizirati uz suradnju i veliki blagoslov biskupa Đure Hranića i ostalih svećenika. S njima smo krenuli u tu pustolovinu susreta sa studentima. Na početku nije bilo ništa organizirano. Nije bilo nikakvih struktura išli smo od ureda do ureda. Prva okupljanja dogodila su se u konkatedrali u Osijeku krajem 2006. godine. Prvi puta sam se u studentskom domu pojavio u došašću krajem 2006. godine. Prvo iznenađenje bilo mi je kako će studenti reagirati, ali evo odaziv na sakrament ispovijedi bio je velik kao i na blagoslov studentskih soba”, rekao je p. Krasicki.
Na početku nije bilo ništa organizirano. Nije bilo nikakvih struktura išli smo od ureda do ureda.
Kazao je da se povećavao broj studenata koji su dolazili u konkatedralu na klanjanje što je potaknulo na razmišljanje o osnivanju Udruge. “Zaključio sam da je potrebna komunikacija sa studentima na malo širi način pa smo uspostavili vezu s profesorom Dukićem. On nam je pomogao u postavljanju stranice Duhos. Bilo je tu raznih događanja i vidjeli smo kako interes studenata raste. Nakon nekog vremena vidjeli smo da se javlja potreba za osnivanje Udruge. Pokrenuli smo Udrugu Duhos koja sada slavi 10 godina, a sam pastoral nije deset godina on datira već od 1. rujna 2006. godine kada sam ja postao prvi studentski kapelan”, rekao je p. Arek Krasicki za Hrvatsku katoličku mrežu.
P. Arek Kasicki istaknuo je da najviše pamti okupljanja u crkvi Svetog Ćirila i Metoda u Divaltovoj. “Tu je bilo more studenata koji su se prelijevali na vjeronaucima i molitvenim sastancima. U međuvremenu nastala je i zajednica Svete obitelji koja je izjedrila iz tih studenata koji su se okupljali. Divio me je veliki broj studenta koji su dolazili jer su bili gladni i žedni Božje riječi”, prisjetio se.
Divio me je veliki broj studenta koji su dolazili jer su bili gladni i žedni Božje riječi
“Na prvom mjestu mi je uvijek bio sakrament euharistije. To sam uvijek isticao kao prvi stup, a potom Božju riječ. Uvijek sam bazirao kateheze na riječima Svetog Pisma. Nikada nisam pitao studente jesu li zadovoljni susretima ili ne, nego sam uvijek gledao plodove koje je Gospodin darovao u obraćenju. Mnogi su odlučili postati svećenici, redovnici i redovnice i to su za mene plodovi koje sam mogao dotaknuti i vidjeti vlastitim očima. Vrhunac oduševljenja koje sam očekivao kao svećenik ili pastoralac nisam baš nikad tako definirao, ali Duh Sveti je to učinio”, nagalasio je.
Mnogi su odlučili postati svećenici, redovnici i redovnice i to su za mene plodovi koje sam mogao dotaknuti i vidjeti vlastitim očima.
Na pitanje jesu li ciljevi ostvareni, p. Arek Krasicki je rekao: “Smatram da je cilj ostvaren kada oni stignu u Nebo i sve drugo je samo pomoć. To će biti za mene najočitiji ispunjen cilj.”
“Dragom Bogu sam zahvalan što ima ljudi koji su prihvatili nastaviti ovaj pastoral. Oni imaju svoju viziju i način djelovanja ja se više u to ne miješam, ali me raduje što oni to žele nastaviti”, zaključio je.