Putujući Podravskom magistralom prema Osijeku, svaki bi putnik namjernik trebao skrenuti do Donjeg Miholjca i potražiti jedan od najljepših spomenika historicističko-neoromantičarske svjetovne arhitekture u Slavoniji. Riječ je o dvorcu Prandau-Mailáth koji svojim razigranim pročeljem i brojnim malenim kulama neodoljivo podsjeća na poznati dvorac Neuschwanstein u Bavarskoj. O čemu je riječ? Tko je gradio taj neobičan dvorac? Kada je izgrađen te kako je izgledao kada je građen?
Donji Miholjac svoje je ime dobio po crkvi sv. Mihaela, sagrađenoj u 15. stoljeću, iako je prvi spomen toga mjesta povezan s gradnjom crkve polovicom 11. stoljeća koja je također bila posvećena arkanđelu Mihaelu, piše Hrvoje Kekez, profesor na Odjelu povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u knjizi “Neotkrivena Hrvatska”. On je također i urednik ove vrijedne monografije, objavljene 2015. u nakladi “Mozaik knjige” te gost emisije “Kulturni biseri Hrvatske” u kojoj je predstavio Dvorac Prandau-Mailáth u Donjem Miholjcu.
Najvećim dijelom Dvorac obitelji Mailáth građen je između 1903. i 1906., a karakterističan je po razigranoj izvedbi krovišta
Tijekom razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka velikim posjedom i trgovištem u Donjem Miholjcu gospodarila je velikaška obitelj Morović, a potom i obitelji Hlapčić-Kišhorvat i Bánffy. Osmanlije su Donji Miholjac i cijeli kraj oko njega osvojili 1543. te su tim prostorima gospodarili do 1687. kada su protjerani tijekom Velikoga bečkog rata.
Nakon oslobođenja Donji Miholjac bio je pod upravom Dvorske komore, sve do 1721. kada je kralj Karlo III. darovao barunu Petru Antunu Hilleprandu valpovačko vlastelinstvo kojega je dio bio i Donji Miholjac.
Foto: Dario Žagar
Tek 1831. Donji Miholjac izdvojen je iz valpovačkoga vlastelinstva postavši zasebno vlastelinstvo u vlasništvu Karla Hillepranda von Prandaua. Upravo je barun Karlo razmjerno redovito boravio u svome dvorcu u Donjem Miholjcu, sve do 1885. kada je donjomiholjačko vlastelinstvo preuzela obitelj Mailáth.
Riječ je o mađarskoj plemićkoj obitelji, koja podrijetlo ima u Sedmogradskoj, tj. Transilvaniji te je krajem 19. stoljeća posjedovala nekoliko dvoraca u Slovačkoj i Mađarskoj. Posljednji vlasnik bio je grof Ladislav Mailáth koji je dvorac i imanje u Donjem Miholjcu prodao dioničkom društvu “Podravina” 1923. godine.
Godine 1938. vlasnikom dvorca postao je Filip Schlezinger koji je u dvorcu živio do 1941. kada je sa svojom obitelji morao napustiti Donji Miholjac jer je bio židovskog podrijetla. Danas je dvorac u državnom vlasništvu.
U Donjem Miholjcu zapravo postoje dva dvorca međusobno povezana trijemom
Prizemna dugačka kasnobarokna zgrada zapravo je stariji dvorac izgrađen 1818. godine. Dala ga je sagraditi grofica Marija Ana rođ. Pejačević dvije godine nakon smrti svoga supruga baruna Josipa Ignaca Hillepranda, tj. kada je preuzela samostalno upravljanje valpovačkim vlastelinstvom. Kasnije, tj. 1831., upravo će taj dvorac postati sjedište donjomiholjačkoga vlastelinstva.
Foto: Dario Žagar
Zanimljivo je da je sačuvan vrlo detaljan opis toga dvorca iz 1885. godine. Prema njemu, dvorac je imao četrnaest soba, dva salona, dvije kuhinje, dvije blagovaonice, ali i pomoćne prostorije poput prostorije za pranje posuđa, podrum, spremište i tri toaleta. Dapače, u to je doba dvorac imao tlocrt u obliku slova L, no krilo u smjeru sjevera prema jugu vjerojatno je porušeno na početku 20. stoljeća kada je izgrađen novi dvorac grofova Mailáth.
Stoga je danas očuvano samo krilo staroga dvorca usporedno s glavnom ulicom ukrašeno nizom od devetnaest jednakih prozora, a na pročelju dvorca je niz volti zatvorenih prozorima. Na jugoistočnom je kraju dvorca dekorativna kružna kula, koja je s glavnom zgradom staroga dvorca spojena terasom.
Drugi dvorac u Donjem Miholjcu sagradila je obitelj Mailáth na početku 20. stoljeća
Riječ je o jednom od posljednjih slavonskih dvoraca. Taj novi dvorac ima izuzetna historicistička neoromantičarska obilježja koja se ističu na pročelju. Naime, brojni krovni prozori, ukrasni dimnjaci i pročelje u obliku kula, baš kao i visoka krovišta, oblikovani su u historicističkom stilu, što stvara dojam dvorca građenoga u engleskom stilu Tudora.
Foto: Dario Žagar
Riječ je o stilu gradnje koji pokojeg posjetitelja može podsjetiti na slavni dvorac Neuschwanstein na jugu Njemačke. Unutrašnjost dvorca nekada je bila ukrašena brojnim lovačkim trofejima grofa Mailátha i brojnom dekorativnom drvenom stolarijom na vratima i prozorima, ali su od drva bili izrađeni zidni i stropni oblozi te ograde stubišta.
Nažalost, danas više nije sačuvan brojan dekorativni namještaj, a i dalje su vidljive kamene i keramičke pločice visoke dekorativne vrijednosti. Sam dvorac ima više od pedeset prostorija na četiri razine koje su grupirane oko središnjeg hodnika iz kojega se prelazi u predvorje sa stubištem i galerijom.
Posebna vrijednost dvorca Prandau-Mailáth je veliki perivoj oko njega
Perivoj je formiran tijekom druge polovice 19. stoljeća. Od velikoga arboretuma te brojnih paviljona i drugih pomoćnih objekata, od kojih je posebice bila zanimljiva kuglana, danas je sačuvan samo osmerokutni paviljon te tri ukrasna vrta između paviljona i terase dvorca. Djelomično je sačuvan i staklenik te dio zidane zgrade s ulaznim vratima u perivoj.
U perivoju dvorca Prandau-Mailáth brojne su biljne vrste, od kojih su neke autohtone, a druge potječu iz različitih dijelova svijeta. Tako se tu može naći više od stotinu različitih vrsta drveća i grmlja koje stvaraju nezaboravan doživljaj svakom posjetitelju ovoga pitomoga slavonskoga gradića.