Prvi spomen Našica u pisanim povijesnim izvorima zabilježen je u vladarskoj ispravi iz 1299. godine, no prvu utvrdu u našičkom kraju tijekom 14. stoljeća podigla je plemićka obitelj Aba, piše Hrvoje Kekez, profesor na Odjelu povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u knjizi “Neotkrivena Hrvatska”. On je također i urednik ove vrijedne monografije, objavljene 2015. u nakladi “Mozaik knjige”, te gost emisije “Kulturni biseri Hrvatske” u kojoj je predstavio Dvorac Pejačević u Našicama.

Riječ je o utvrdi Bedemgrad iznad Gradca, nekoliko kilometara od samoga središta današnjega grada Našica. Obitelj Aba utvrdu je posjedovala tijekom 14. stoljeća, a tijekom 15. i na početku 16. stoljeća njome su gospodarili knezovi Gorjanski te potom i knezovi Iločki. Utvrdu Bedemgrad zauzeli su Osmanlije nekoliko godina pošto je veliki osmanski vezir Ibrahim-paša osvojio obližnje trgovište Našice te ga dobio od sultana na dar. Našice su Osmanlije napustili 1687. godine tijekom Velikoga bečkoga rata te su 1691. godine podvrgnute vojnoj komandi. Prvi civilni vlasnik našičkoga vlastelinstva bio je barun Johann Ferdinand Kyba von Kinsfeld, zapovjednik Vojne krajine u Slavonskom Brodu, koji je to vlastelinstvo dobio na upravljanje 1702. godine. Sljedećih nekoliko desetljeća vlastelinstvo je često mijenjalo vlasnika sve dok 1734. godine udovica grofa Franza Antona Oduyera nije prodala našičko vlastelinstvo braći Ignjatu i Josipu Pejačeviću. Obitelj Pejačević bila je vlasnik dvorca i vlastelinstva u Našicama u iduća dva stoljeća sve do Drugoga svjetskog rata.

Foto: Dario Žagar

Među znamenitim Pejačevićima svakako je najpoznatija skladateljica Dora Pejačević

Riječ je o vrlo važnoj obitelji za povijest Slavonije, ali i cijele Hrvatske tijekom 19. stoljeća. Tako je Ladislav Pejačević (1824. − 1901.), gospodar dvorca u Našicama, bio hrvatsko-slavonski ban od 1880. do 1883. godine. Dapače, i njegov sin grof Teodor Pejačević (1855. − 1928.) obnašao je čast hrvatsko-slavonskoga bana od 1903. do 1907. godine. Ipak, posebno mjesto u obitelji Pejačević pripada hrvatskoj skladateljici Dori Pejačević (1885. − 1923.), najstarijoj kćeri grofa Teodora.

Koliko je Dora Pejačević bila talentirana skladateljica, svjedoči i to da je već s dvanaest godina počela skladati minijature za glasovir i violinu. Poslije je skladala i komorna i orkestralna djela. Svoje je kompozicije temeljila na romantičkoj tradiciji otvorenoj prema novim harmonijskim postupcima i sklonosti prožimanju tematske i motivske građe. Svojim profinjenim glazbenim izričajem pridonijela je pluralizmu glazbeno-stilskog opredjeljenja u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća otvarajući vrata uspostavi hrvatske glazbene moderne i novih profesionalnih skladateljskih mjerila.

Dora Pejačević / Foto: Dario Žagar

Kad se govori o dvorcu grofova Pejačevića u Našicama, treba govoriti o dva dvorca

Riječ je o starom i novom, ili zimskom i ljetnom dvorcu, ili pak dvorcu i lovačkom dvorcu grofova Pejačevića. Od ta dva dvorca stariji je veći dvorac, koji je sagradio grof Vincencije Pejačević u razdoblju od samo dvije godine, od 1811. do 1812. godine, u koji se preselila grofovska obitelj Pejačević (dotada su uglavnom živjeli u svom dvorcu u Virovitici). Oko 1850. godine grof Ladislav Pejačević znatno je proširio, a 1865. godine grof Ferdinand Karlo Rajner dogradio je dvorac davši mu danas lako prepoznatljive konture.

Iako je izvorno građen u klasicističkom stilu, nakon obnove 1865. godine dvorac je dodatno proširen u kasnobaroknom stilu s brojnim arhitektonskim uresima. Veliki je dvorac pravokutnoga tlocrta s glavnim ulazom s južne strane te je središnji dio dvorca istaknut većim prozorima i četirima masivnim stupovima s tri luka. Zbog nagiba terena dvorac je na glavnom pročelju otvorenom prema naselju jednokatan, a prema perivoju je dvokatan.

Dvorac Pejačević prije obnove / Foto: Dario Žagar

Dvorac je teško stradao tijekom Drugoga svjetskoga rata

Unutrašnjošću dvorca dominira eliptično stubište s kasnobaroknom kamenom ogradom te s velikim salonom u prizemlju i na katu. Unutrašnjost dvorca bila je izuzetno bogato ukrašena drvenim zidnim oblogama, stropnim štukaturama i ugradbenim namještajem. Nažalost, teško je stradala tijekom Drugoga svjetskoga rata. Mali ili lovački dvorac grofova Pejačevića smješten je stotinjak metara zapadno od velikoga dvorca. Riječ je o neoklasicističkoj građevini građenoj od 1904. do 1907. godine. Mali dvorac Pejačevića zapravo je prizemnica pravokutnog oblika koja je na svojim krajevima proširena tako da se zapravo može govoriti o tlocrtu u obliku slova H.

Svojim skromnijim dimenzijama i neoklasicističkim osobinama mali dvorac odiše klasicističkom strogošću, ali je bogato urešen arhitektonskim uresima i oblicima. Poseban dojam ostavlja geometrijski strogo oblikovan vrt na nekoliko terasa do kojega se dolazi širokim stubištem s balustradama. Zanimljivo je da je mali dvorac grofova Pejačevića u Našicama u svojim temeljima građen od armiranog betona, što je bila novost ne samo u Hrvatskoj nego i u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji na početku 20. stoljeća. Učinjeno je to kako bi se riješio problem vlage i podzemnih voda.

Foto: Dario Žagar

Romantični perivoj oko dvorca s jezercem i otočićem

Osobitu pozornost u Našicama privlači i perivoj grofova Pejačevića smješten iza velikoga dvorca. Pretpostavlja se da je formiran oko 1850. godine kada je grof Ladislav Pejačević započeo prvu veliku obnovu dvorca. Tada je vjerojatno izgrađen i staklenik iako je njegovo historicističko pročelje nastalo kasnije. Sam perivoj osmišljen je u romantičarskoj viziji te je prepun raznolikog bilja i brojnih puteljaka.

Foto: Dario Žagar

Dojam romantike posebno daje i jezerce s otočićem smješteno na krajnjem sjevernom dijelu perivoja. U njegovoj je blizini i osmostranični drveni paviljon, nazvan Dorin paviljon, koji je nestao za Drugoga svjetskog rata, ali je obnovljen prema starim nacrtima 1983. godine.

Paviljon Dore Pejačević / Foto: Dario Žagar

Svakako, dva dvorca grofova Pejačevića, baš kao i perivoj što su ga izgradili tijekom 19. stoljeća, a koji pripada najvrednijoj parkovnoj arhitekturi Slavonije i cijele Hrvatske, pozivaju sve dobronamjerne putnike da ih posjete i nakratko upoznaju bogatu našičku kulturnu baštinu srednjoeuropskog ugođaja.