More je bjesnilo. Valovi su razbijali moju barku. Bila je noć. I bilo je strašno. A ti si spavao... Činilo se da ću potonuti moru u dubine zajedno sa svojom barkom. Strah me paralizirao. Nisam imao dojam da ne vjerujem. Ne znam zašto si spavao?
Učitelju, zašto si spavao, pita se fra Josip Vlašić, član međuprovincijskog franjevačkog bratstva u Franjevačkom samostanu Marijina Pohođenja u Pazinu, u pjesmi nadahnutoj slikom Evanđelja u kojoj Isus stišava oluju na moru i pita učenike: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”.
Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?” (Mk 4, 35-41).
Zašto si spavao?
More je bjesnilo.
Valovi su razbijali moju barku.
Bila je noć.
I bilo je strašno.
A ti si spavao.
Činilo se da ću potonuti moru u dubine
zajedno sa svojom barkom.
Strah me paralizirao.
Nisam imao dojam da ne vjerujem.
Ne znam zašto si spavao?
I drugi su bili zabrinuti.
Činilo se da nemirima nema kraja.
Svaki udar valova značio je novi nalet strepnje.
Ti si još uvijek spavao.
Strašila me dubina jednako kao i tvoj san.
Nisam tada mogao učiti.
Pomislio sam da ne mariš za moju nevolju.
Zašto si spavao?
Sada, kada je sve prošlo
i kada je tvojom riječju nastala velika utiha,
i kada sam kojiput i ja uspio u nemiru sačuvati mir,
naučio sam da je moguće mirno spavati,
bez obzira kako grubi valovi bili,
jedino onda kada se potpuno predaš Očevoj ljubavi
i kada povjeruješ da se ništa neće dogoditi
bez njegova znanja i volje.
Učitelju, sada znam zašto si spavao.
Ne ljutim se.
Zapravo ti zavidim.
Neću te više pitati: “Zašto si spavao?”,
nego ću te moliti da me naučiš umijeću spavanja.
fra Josip Vlašić