Prvi petak u mjesecu je dan koji je posvećen Srcu Isusovom. Isus želi da štujemo Njegovo Presveto Srce te je tražio da se uvede slavljenje njegova blagdana. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. do 1675. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove 'veliko ukazanje', a zbilo se 16. lipnja 1675., u tijelovskoj osmini Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova.
Svetkovanje blagdana Presvetoga Srca Isusova širilo se službeno u sveopćoj Crkvi po etapama. Prvo je Inocent XII., 30. ožujka 1697., dopustio sestrama Pohoda Marijina u samostanu Annecy slaviti blagdan Presvetoga Srca, u petak poslije osmodnevne svetkovine Tijela Kristova. Riječi su trebale biti od Mise u čast Pet rana našega Gospodina. Datum je odgovarao onome što ga je Isus tražio od svete Marije Margarete u objavi od 5. lipnja 1675.:
Ja tražim da se u prvi petak poslije osmodnevnog svetkovanja Tijela Kristova slavi poseban blagdan u slavu moga Srca. Želim da toga dana vjernici pristupe Svetoj Pričesti i neka Srcu mome svečanom otprošnjom iskažu čast povrijeđenu uvrjedama, te zajedno dadu dogovorenu zadovoljštinu za uvrede nanesene Presvetom Sakramentu u danima kada je bio izložen na oltarima.
Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa!
Pio XII. u enciklici Haurietis aquas kaže: “Uostalom, očit dokaz da ova pobožnost vuče svoja načela i ideje iz samih korijena katoličke dogme jest to da potječe iz odobrenja liturgijskih blagdana što ih je dala sama Apostolska Stolica, a što je prethodilo rukopisima svete Margarete Marije.
U biti, neovisno o bilo kojoj privatnoj objavi, samo udovoljavajući željama vjernika, Sveta Kongregacija za Obrede, dekretom izdanim 25. siječnja 1765., to jest naš prethodnik Klement XIII., odobrio je 6. veljače iste godine episkopatu Poljske i rimskoj Nadbratovštini Presvetoga Srca pravo da liturgijski slavi blagdan.”
Ovim je aktom Sveta Stolica željela da poraste pobožnost, koja je već bila snažna, a čije je cilj bio “ponovno oživjeti” sjećanje na Božju ljubav koja je potakla Spasitelja da postane žrtva okajnica za grijehe ljudi. Poslije ovoga prvog službenog priznanja, danog u formi privilegija i u ograničenoj formi, slijedilo je drugo, gotovo jedno stoljeće poslije toga, po važnosti mnogo veće, a po formi mnogo svečanije.
Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti!
Riječ je o već spomenutom Dekretu, kojega je izdala Sveta Kongregacija za Obrede 23. kolovoza 1856., kojim je prethodnik Pio IX., prihvaćajući želju biskupa Francuske i gotovo cijeloga katoličkog svijeta, proširio u cijeloj Crkvi blagdan Presvetog Srca Isusova i propisao dostojno liturgijsko slavlje.
Ovaj je događaj vjerojatno zaslužan da ga se preporuči u vječno sjećanje vjernika, budući da, kako se ističe u samoj liturgiji svetkovine: “Od toga dana pobožnost Presvetom Srcu Isusovu slična je rijeci koja se razlijeva. Prešavši sve prepreke, raširila se po cijelom katoličkom svijetu”.
Ime pape Pia IX., dakle, povezano je s dva događaja koji su značajno doprinijeli širenju pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu. On je, u biti, Dekretom Svete Kongregacije za Obrede, dana 23. kolovoza 1856., zapovjedio širenje blagdana Presvetoga Srca u sveopćoj Crkvi, te da se slavi prvoga petka poslije osmodnevnog svetkovanja Tijela Kristova.
Tješit ću ih u svim njihovim patnjama!
Dvadeset godina poslije, 16. lipnja 1876., nagovara sve vjernike da se posvete, privatno ili javno Presvetom Srcu Isusovu. Njegov poziv bio je prihvaćen, kako kažu kronike toga vremena, toplim entuzijazmom lokalnih crkava cijeloga svijeta. Proslava drugog stoljeća ukazanja Isusova Margareti Mariji bila je prilika za proglašenje Marije Margarete na pragu svetosti, 19. kolovoza 1864. Blaženom je proglašena 18. rujna 1864., a svetom 13. svibnja 1920. godine.
Devet prvih petaka – zašto baš devet mjeseci?
Broj devet tradicionalno se veže uz novozavjetni događaj Duhova. Nakon Isusova uzašašća na nebo, Djevica Marija i apostoli kroz devet su dana jednodušno, ustrajni u molitvi očekivali obećanog Duha Branitelja koji ih je ispunio na “dan Pedesetnice” (Dj 2,1)
Kako se obavlja pobožnost devet prvih petaka?
Dakle, kao što i sam naziv kaže, svakog prvog petka u mjesecu, devet mjeseci za redom, potrebno je otići, ponajprije pomiriti se s Bogom u skrušenoj i valjanoj ispovijedi. Potom prisustvovati misi i pričestiti se s nakanom čašćenja Presvetog Srca Isusova.
Unijet ću mir u njihove obitelji!
Prvi petak u mjesecu je dan koji je posvećen Srcu Isusovom. Isus želi da štujemo Njegovo Presveto Srce, te je tražio da se uvede slavljenje njegova blagdana. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. do 1675. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove ‘veliko ukazanje’, a zbilo se 16. lipnja 1675., u tijelovskoj osmini Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova:
“Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i otprošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. (…) Obećanjem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju”.
12 obećanja Srca Isusova
Svakog prvog petka u mjesecu Isus ih je više puta i u raznim zgodama očitovao sv. Margareti Mariji, a ona ih je u svojim spisima zabilježila. Kasnije su ta obećanja sabrali pa ih nabrajaju obično dvanaest. Iz njih proizlazi da Isus obećava onima koji budu štovali njegovo Presveto Srce ove duhovne i vremenite blagodati:
- Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
- Unijet ću mir u njihove obitelji.
- Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
- Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
- Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
- Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
- Mlake će duše postati revne.
- Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
- Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
- Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
- Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
- Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.