Milosni trenutci pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj zauvijek su zabilježeni zahvaljujući marljivom radu, trudu i požrtvovnosti urednika i novinara Hrvatskoga katoličkog radija. Pročitajte njihova svjedočanstva i saznajte kako je to biti katolički novinar kada Sveti Otac pohodi tvoju domovinu!
Pod geslom “Zajedno u Kristu”, papa Benedikt XVI. boravio je, u sklopu apostolskoga pohoda Hrvatskoj, u subotu 4. i nedjelju 5. lipnja 2011. u Zagrebu. Njegov dvodnevni boravak u Hrvatskoj ostavio je dubok trag u mjesnoj Crkvi, ali i cijeloj našoj domovini. Ususret 10. obljetnici njegova pohoda, kroz pet tekstova prisjećamo se tih milosnih trenutaka sa Svetim Ocem i to kroz svjedočanstva svećenika i laika koji su sudjelovali u organizaciji pohoda.
U posljednjem tekstu donosimo svjedočanstva urednika i novinara Hrvatskoga katoličkog radija koji su se mjesecima unaprijed pripremali za dolazak Svetoga Oca, da bi zatim, tijekom samoga susreta, stavili na raspolaganje svoje sposobnosti, talente i znanja kako bi poruke Svetoga Oca odjeknule diljem naše domovine. Neumorno su, tijekom tih 48 sati boravka Svetog Oca u Hrvatskoj, izvještavali s terena i prenosili te milosne trenutke do onih koji tada nisu mogli biti u Zagrebu.
Oni su bili tu za slušatelje i slušateljice dobroga radija za dobre ljude!
Njihovi su diktafoni zabilježili prekrasna svjedočanstva brojnih hodočasnika, njihovim su fotoaparatima zauvijek sačuvane uspomene na te povijesne trenutke, njihovi su glasovi prenosili atmosferu i emocije koje su obilježile pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Unatoč neizvjesnostima, pritisku rokova, vremenskim neprilika i umoru, oni su bili tu za slušatelje i slušateljice Hrvatskoga katoličkog radija – dobroga radija za dobre ljude. Pročitajte njihova svjedočanstva!
Tanja Maleš: Disali smo kao jedno, bili smo tim koji radi za Papu i svoj narod!
Kako su tekle pripreme od trenutka najave pa sve do Papina dolaska u Hrvatsku ispričala nam je urednica Vjerskoga programa HKR-a Tanja Maleš, rekavši da je daljnja priprema bila svakodnevna, jer je u opisu posla Vjerske redakcije HKR-a pratiti život sveopće Crkve, Papine smjernice, ali i one u našem hrvatskom narodu.
“Kao teologinja sam bila upoznata sa znanstvenim profilom kardinala Ratzingera, a kao vjernica i urednica Vjerskog programa HKR-a poznavala sam i smjer njegovog pontifikata. Tako je naš svakodnevni posao i bavljenje Papom i Crkvom postalo dobra podloga za preusmjeravanje u intenzivno stvaranje novinarskih priča koje će ga približiti našim slušateljima uoči njegova dolaska u Hrvatsku”, istaknula je Maleš.
Nema teme koja je vezana uz Papu, a da je nismo obradili!
S Benediktom XVI. nije bilo teško ući u pripremu, jer je on nastavio put Ivana Pavla II. s kojim smo proživjeli nezaboravne trenutke, ali i osjetili njegov nebeski zagovor, rekla je Maleš, naglasivši da je imala iskustvo pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj 2003. tako da se priprema dolaska pape Benedikta samo nadovezala na to.
“Kao urednica, tijekom veljače i ožujka, zajedno sa suradnicima u Vjerskoj redakciji, kreirala sam 40-dnevni prigodni program pripreme. Počeli smo s emitiranjem 19. travnja – na dan izbora kardinala Ratzingera za papu. Zanimljivo je da smo se pripremali zapravo za dva događaja u kratkom vremenu. Dana 1. svibnja 2011. bila je beatifikacija Ivana Pavla II. i do tada smo dali prednost svim zanimljivostima o Hrvatima tako dragom papi”, prisjetila se Maleš.
Nakon toga HKR-ovci su nastavili nizati emisije: kratke dnevne formate u kojima su slušateljima približili sve što su uspjeli prikupiti od života i obitelji Ratzinger. Također, prevodili su njemačke isječke i radili prilagodbu za slušatelje, radili su emisije s najzanimljivijim intervjuima koje je Benedikt XVI. kao papa dao, pripremali su sažetke njegovih najvažnijih dokumenata i knjiga, a imali su i brojne sugovornike – od njegovih učenika i studenata do biskupa i kardinala.
“Radili smo emisije o Rimu, Vatikanu, o Ratzingerovim vezama s Hrvatima… Mislim da nema teme koja je vezana uz njega, a da je nismo obradili. Imali smo i tjedne emisije koje su donosile detalje oko prijava i priprema hodočasnika za dolazak u Zagreb, a također i prigodne teološke emisije kako bismo dublje ušli u misao pape Benedikta XVI. Nerijetko se događalo da su se emisije pripremale noću, jer smo dan proveli u traženju Benediktovih tonskih zapisa na hrvatskom ili na prevođenju nekih audio zapisa… Ali, vrijedilo je”, istaknula je glavna urednica Vjerskog programa HKR-a.
Bogu sam zahvalna na divnim kolegama!
Nakon pripremne faze, najvažniji je korak bio organizirati ekipu kako bi bila na licu mjesta – od prvog do posljednjeg Papinog koraka u Zagrebu. “Bogu sam zahvalna na divnim kolegama koji su bili spremni čekati satima kako bi se izravno javili u program. Među nama nije bilo razlike u smislu podjele tko pripada kojoj redakciji. Disali smo kao jedno, bili smo tim koji radi za Papu i svoj narod! Prije deset godina i naše tehničke mogućnosti bile su nešto skromnije nego što je to danas. No, i ekipa Tehnike dala je svoj maksimum”, rekla je.
U cijeloj toj priči uloga glavne urednice Vjerske redakcije bila je vezana uz koordinaciju javljanja, emitiranje priloga, dogovor gostiju, a onda i uz izravan prijenos svega što je javnosti bilo dostupno. Ta dva dana provela je, kako kaže, u studiju, uz TV ekrane, mobitele, računalo, prijevode govora, detaljan plan protokola…
“Vjerujem da je našim slušateljima bio blagoslov slušati i dragog sukomentatora sa mnom u studiju. Bio je to profesor Tomislav Ivančić, koji je osobno poznavao kardinala Ratzingera i s njim surađivao, a kasnije ga je susretao i kao papu. Većinu trenutaka izravnih prijenosa profesor Ivančić je bio s nama, kao teolog, svećenik i čovjek vjere, a za vrijeme prijenosa bdijenja s mladima kao sukomentator mi se pridružio vjeroučitelj Nikola Kuzmičić, koji jako dobro poznaje duše mladih ljudi. I s njim smo bili svjedoci one nebeske i zemaljske povijesti na Trgu bana Jelačića”, nadodala je Maleš.
Biti novinar u katoličkom mediju kada Sveti Otac pohodi tvoju domovinu jako je uzbudljivo. Mi dišemo s našim hrvatskim narodom i našom Crkvom. I kad se pripremaju veliki događaji, tu smo i mi, svjedoči Maleš.
Disati vjernički i profesionalno raditi – to je naš najveći blagoslov!
“Kako su hodočasnici koji su dolazili u Zagreb bili uzbuđeni i nisu spavali zbog putovanja ili čekanja, isto je tako bilo i s nama. Kako su oni kisnuli na terenu, tako je bilo i s našim ekipama. U ovakvim zadacima spaja se profesionalni adrenalin i osobni doživljaj. Nama u katoličkom mediju u ovako specifičnom trenutku dopušteno je disati vjernički i profesionalno raditi. I to je naš najveći blagoslov”, zaključila je glavna urednica Vjerskoga programa HKR-a Tanja Maleš.
Diana Tikvić: Bili smo nenaspavani, ali punoga srca!
Prisjećajući se Papina pohoda, urednica Novih medija HKM-a Diana Tikvić istaknula je da novinarski posao, posebno kada se radi o ovako važnom događaju, nosi visoku dozu adrenalina pa je, nakon što je nalet adrenalina popustio, brojne detalje zaboravila.
“Ipak, ono čega se sjećam jest da sam prvoga dana pohoda bila s ekipom tehničara u kombiju HKR-a na Trgu bana Josipa Jelačića. Bili smo s desne strane oltara, što znači da su mladi hodočasnici, idući prema Trgu, prolazili pokraj našeg kombija dolazeći sa Zrinjevca na kojem je bio osmišljen nadahnut program. To je bila dobra pozicija jer smo mogli u razgovoru s njima upiti i slušateljima prenijeti sve ono što su mladi u srcu pohranjivali iščekujući Papu”, prisjetila se Tikvić.
Prvoga dana pohoda, istaknula je, najviše ju je dotaknula tišina koja je zavladala za vrijeme bdijenja s mladima. “I sada me prođu trnci kada se toga sjetim. To poštovanje i ljubav prema Isusu u srcima svih onih desetaka tisuća okupljenih na Trgu. Vjerujem da su plodove toga susreta s Bogom i s papom Benediktom XVI. tadašnji mladi sada ugradili i u svoje mlade obitelji”, istaknula je.
Samo Bog može u srce čovjeka staviti takvu čežnju za susretom s Papom!
Drugoga dana pohoda, prisjeća se Tikvić, strepili smo hoće li se uopće tko od hodočasnika usuditi doći po nevremenu koje je noć prije zahvatilo Zagreb.
“Nakon pretpotopne kiše, a stvarno je takvom djelovala, u gumenim čizmama, nenaspavani, ali punog srca, ponovno smo se kombijem HKR-a uputili na Hipodrom, strepeći hoće li se itko od hodočasnika u ovakvim vremenskim uvjetima uopće usuditi doći na susret sa Svetim Ocem”, istaknula je.
No, na blatnjavom Hipodromu već su ranom zorom, prisjeća se Tikvić, bile brojne obitelji – djeca i roditelji, bake i djedovi – s kišobranima i kabanicama. “Dok sam razgovarala s njima za program HKR-a, bila sam svjesna da samo Bog može u srce čovjeka staviti takvu čežnju za susretom s Njegovim namjesnikom na zemlji, u uvjetima koji su u najmanju ruku demotivirajući”, istaknula je.
Ne osjećam umor – samo radost, ljubav i snažnu Božju prisutnost!
Na pohodu Svetoga Oca, prisjetila se, dogodilo se ono čemu je već mnogo puta svjedočila, no svaki put to, kaže nam, dođe kao čudo i uvijek ju iznova dirne i oduševi.
“Najprije kiša koja kao da nikad neće prestati, a s približavanjem vrhunca susreta – svete mise, izlazi sunce. Tako je nekako, čini mi se, i u našim životima. U najtežim trenucima oluja i bure, onda kad mislimo da kušnje nikad neće prestati, odjednom Bog pošalje blagoslov, sunce, ohrabrenje i utjehu. Vjerujem da su toga bili svjesni brojni hodočasnici na zagrebačkom Hipodromu”, rekla je.
Kada na terenu imamo zadatak prenositi ovakve važne događaje, ističe Tikvić, mene osobno, a vjerujem i moje kolege, najprije drži neka vrsta treme zbog odgovornosti koju osjećam – prenijeti drugima, koji nemaju tu milost biti prisutni, barem dio onoga što se na takvim susretima događa.
“No, čim krenem u razgovor s ljudima i počnem prenositi ono što vidim, čujem i osjećam, odjednom me događaj ponese. Koliko god sati proveli u izvještavanju, ne osjećam umor – samo radost, ljubav i snažnu Božju prisutnost”, istaknula je.
Zahvalna sam na Njegovu poziv i radosna zbog moga odaziva!
Tek kada dođe kući, pojasnila je, osjeća iscrpljenost jer se često radi o uistinu zahtjevnim i napornim terenskim izvještavanjima. “Zapravo, na ovakvim događajima uvijek iznova osjećam da me Bog na ovo zvanje novinara pozvao i za njega osposobio. Tada me preplavi zahvalnost za Njegov poziv i radost zbog moga odaziva”, zaključila je Diana Tikvić.
Katarina Varenica: Ponosna sam što sam bila dio tog povijesnog trenutka!
Urednica Programa kulture HKR-a Katarina Varenica u vrijeme Papina pohoda bila je mlada novinarka s tek pet godina iskustva. Ističe da su svi u redakciji HKR-a bili vrlo uzbuđeni i da se danima užurbano radilo. Svakako, istaknula je, treba uzeti u obzir i činjenicu da tehničke mogućnosti prije deset godina i danas nisu ni približno usporedive.
“Moj novinarski zadatak bio je pratiti susret pape Benedikta XVI. u Hrvatskom narodnom kazalištu s predstavnicima civilnoga društva, političkog, akademskog, kulturnog i gospodarskog života, s Diplomatskim zborom i s vjerskim čelnicima. Papa se osobno susreo sa 16 osoba iz vjerskog i javnog života, a ja sam se potrudila većinu njih intervjuirati kako bismo u našemu programu mogli imati njihove izjave”, prisjetila se Varenica.
S nekima od njih htjela se javiti i uživo u eter, istaknula je, no protokol u Hrvatskome narodnome kazalištu bio je vrlo strog. “Također, kako gužva u hodnicima nije pogodovala javljanju uživo, s nekim sugovornicama sam se javljala uživo iz ženskoga toaleta. To je jedna novinarska anegdota, ali važno da smo se snašli i da smo slušateljima mogli prenijeti barem dio atmosfere”, rekla je.
Ne sjećam se koliko sati je trajao taj radni dan!
Nakon susreta u HNK-u, prisjetila se Varenica, Papa je otišao na Trg susresti mlade, a ona u radijsku redakciju pripremati priloge od materijala s terena.
“Ne sjećam se koliko sati je trajao taj radni dan, ali znam da sam sljedeće jutro već u šest sati bila na Hipodromu jer sam na misnom slavlju čitala prvo čitanje. To je bila posebna čast i danas sam zahvalna i onima koji su me predložili i onima koji su taj prijedlog prihvatili”, istaknula je Varenica.
Čitati na misnom slavlju pred Svetim Ocem, ali i pred nekoliko stotina tisuća ljudi, bio je poseban doživljaj, posvjedočila je.
“Malo su mi zaklecala koljena od treme, ali nadam se da se to nije osjetilo u glasu. S današnjim životnim i novinarskim iskustvom, vjerojatno bih neke stvari odradila puno bolje, ali unatoč svemu vrlo sam ponosna što sam bila dio tog povijesnog trenutka”, zaključila je Katarina Varenica.
Hrvoje Josip Bišćan: Na kraju je ipak sve u Božjim rukama!
Novinar i urednik Vjerske redakcije HKR-a Hrvoje Josip Bišćan tijekom Papina pohoda bio je zadužen za izvještavanje s pretprograma prvoga dana na Zrinjevcu i na Trgu bana Jelačića. Snimao je izjave različitih sugovornika, animatora, posjetitelja i te je tonske materijale slao kolegama koji su bili dežurni u redakciji.
To se ne zaboravlja!
“Naravno, imao sam čast biti i na samom bdijenju s mladima na Trgu. Na Hipodromu nisam imao zaduženja, ali sam potom papu Benedikta XVI. dočekao u zagrebačkoj katedrali, zajedno sa svim biskupima, svećenicima i osobama posvećenog života. Bilježio sam i njihove dojmove, najčešće oduševljenje i radost zbog Papinoga pohoda”, prisjetio se Bišćan.
Bišćan, kao i većina hodočasnika koji su imali milost biti u molitvenom zajedništvu s Papom na Trgu, ističe da i danas jako dobro pamti tišinu i molitveno ozračje više od 50 tisuća mladih.
“Pamtim dobro i kišu koja nas je ‘oprala’ neposredno prije programa. Što se Hipodroma tiče, imao sam priliku doći relativno rano te vidjeti – i diviti se – stotinama mladih obitelji koje su dolazile s djecom, čak i vrlo malom, gurajući ih u kolicima kroz travu i blato. Bili su tu i brojni stariji parovi, s kojima su bila njihova djeca i unuci. To se ne zaboravlja”, naglasio je Bišćan.
Većina kolega koji su pratili bilo koji Papin pohod, ističe Bišćan, zna da novinara u profesionalnom smislu tada čeka stalan pritisak rokova, točnosti, ali i svakovrsne neizvjesnosti.
“No, dobra je činjenica što Papini govori obično dolaze pod embargom pa se novinar može pripremiti. Ipak, radi se o velikom pritisku. Adrenalin pomaže u rješavanju nekih situacija, ali važno je imati ‘hladnu glavu’ i povjerenje da je, nakon što smo napravili sve što smo mogli, na kraju ipak sve u Božjim rukama”, naglasio je Bišćan.
To su bili dani zahvalnosti, ali i ponosa i slave!
Što se tiče trenutka najave da će Papa doći, istaknuo je, prva je reakcija zazivanje Božje pomoći. “No, onda ponos i radost što nas je Papa izabrao za svoj pohod izazivaju spremnost dati se u svakom trenutku najviše što možemo, kako bismo poslužili Papi da može prenijeti poruku Evanđelja. Dakle, to su svakako dani zahvalnosti, ali i ponosa i slave”, zaključio je Hrvoje Josip Bišćan.
Ante Novak: Akreditacija s ovoga susreta jedina je koju sam sačuvao!
Urednik i novinar Vjerske redakcije HKR-a Ante Novak istaknuo je da se redakcija HKR-a vrlo intenzivno pripremala za Papin pohod. On se za susret s Papom pripremao čitajući brojne knjige i analizirajući sadržaj Papinih prijašnjih govora. Taj se sadržaj emitirao u programu HKR-a kao priprema za Papin dolazak, rekao je Novak.
“Prvog dana pohoda bio sam dežuran u redakciji tako da sam molitvenu tišinu na bdijenju s mladima doživio preko ekrana. Bilo je vrlo intenzivno. Mogu tek zamisliti kako je bilo doživjeti to uživo. Žao mi je što tada nisam bio tamo, no bio sam potreban u redakciji”, rekao je Novak.
Drugoga dana pohoda, prije misnog slavlja na Hipodromu, Novak je vodio pretprogram na Hipodromu. U pretprogramu su svjedočile obitelji i mladomisnici sa svojim roditeljima.
“Noć prije je padala kiša, no ujutro je zasjao dan. Bilo je blatnjavo, no nije bilo tako strašno. Bilo je vrlo intenzivno. Imao sam milost gledati kako se Hipodrom puni ljudima. Po završetku pretprograma, išao sam kući jer mi je supruga bila trudna i nisam se mogao načuditi rijeci ljudi koja se slijevala na Hipodrom”, prisjetio se Novak.
Mi smo bili u središtu događaja i znali smo sve što se događa!
Jedina novinarska akreditaciju koju čuva kao uspomenu je upravo ona koju je dobio na pohodu pape Benedikta XVI., istaknuo je. “Jedina akreditacija koja će vrijediti više bit će ona kada dođem u nebo. Inače ih ne čuvam, ali ta mi je uistinu posebna. Mi smo bili u središtu događaja i znali smo sve što se događa. Dolazak pape Benedikta XVI. bio je veliki trenutak i to će se zauvijek pamtiti”, zaključio je Ante Novak.