Tijekom svečanog misnog slavlja, na svetkovinu sv. Gaudencija, suzaštitnika Krčke biskupije, 1. lipnja, u donedavnoj katedrali Uznesenja B. D. Marije u Osoru, polaganjem ruku i posvetnom molitvom krčkog biskupa mons. Ivice Petanjka, đakon vlč. Andrija Živković iz Nerezina zaređen je za svećenika Krčke biskupije.
U misnom slavlju koncelebrirao je biskup u miru mons. Valter Župan te tridesetak svećenika i redovnika. U misno slavlje i obred ređenja vjernike je uveo bogoslov Zoran Maričević koji je ukratko i predstavio ređenika.
U svojoj homiliji biskup mons. Ivica Petanjak naglasio je da biskupija slavi svetog Gaudencija, biskupa ove Crkve i osorske biskupije koji je živio i djelovao u ovoj biskupiji prije tisuću godina. “Ako je i nakon tisuću godina uspomena na njega još uvijek živa onda je to znak kako svetost ne stari i kako ju svaka generacija koja dolazi pomlađuje, jer se na njoj nadahnjuje i pronalazi smisao i značenje za svoj život. To je zato jer se svaki kršćanski svetac ostvario i posvetio nasljedujući Isusa Krista i živeći po njegovom evanđelju koje je svevremensko, kao što je i on za sva vremena”, rekao je.
“Sveti je Gaudencije bio svjestan da kao pastir svoje biskupije mora biti dosljedan Riječi Božjoj i mora braniti Isusova načela i evanđeoske vrednote i po cijenu progonstva, pa ako treba i
života. Odlučnost u stavovima i jasnoća izbora pojedince stavljaju ispred drugih i postavljaju ih na istaknuta mjesta kako bi bili znak i svjetionik ostalima. Ako to čine iz viših, evanđeoskih
pobuda, onda takve osobe postaju sveci. To jasno pokazuje da se nitko ne rađa kao svetac, nego stvarni i konkretni život stvara svece od onih koji se odlučno stave u službu evanđelja.
I jedanaestorica Isusovih učenika, kasnije apostola, bila su na početku daleko od svetosti. I u njima je bilo sumnji i kolebanja oko osobe Isusa Krista. Ali će ih misija koju im Isus povjerava
učvrstiti u vjeri i poslanje koje dobivaju posvećivat će ih malo po malo. Dok budu drugima donosili Kristovo evanđelje i dok budu druge poučavali i svjedočili vjeri koja se u obraćenicima rađa i búdi u srcima onih kojima oni govore, to će i njih učvršćivati u vjeri i polako ih iznutra oblikovati sve dotle da se osjete toliko izgrađeni da će moći za Isusa Krista svjedočiti i onda kad taj navještaj bude nailazio na zapreke, na odbijanje, pa i otvoreno progonstvo” istaknuo je mons. Ivica Petanjak.
Odlučnost u stavovima i jasnoća izbora pojedince stavljaju ispred drugih i postavljaju ih na istaknuta mjesta kako bi bili znak i svjetionik ostalima.
Biskup mons. Ivica Petanjak naglasio je da je sve to ostvarivo pod jednim uvjetom: “na početku postaviti jasne ciljeve i uložiti dodatni napor kako bi se zacrtano ostvarilo, jer onaj koji uistinu želi biti Isusov učenik i želi ga vjerno nasljedovati, na samom početku svoga odabira mora znati što hoće od svoga života učiniti”.
Mladomisniku je biskup Ivica poručio: „Dragi Andrija! U svojoj Molbi za primanje u Red prezbitera, kažeš: ‘Nakon što sam proveo pripravničko vrijeme kroz molitvu i pastoral, svjesno i slobodno se odlučujem za svećenički poziv. Želim biti sveti, Božji svećenik, jer jedino takve Bog i Crkva trebaju. U svećeništvo ulazim bez ikakvih uvjeta, već jedino sa željom služiti Bogu i ljudima, te donositi rod ondje gdje me On postavi. Svjestan sam da je svećeništvo žrtva života ukoliko se živi po srcu Isusovu i Božjoj riječi.’
Želim biti sveti, Božji svećenik, jer jedino takve Bog i Crkva trebaju.
Dok si ovo pisao možda i nisi mislio, da si sav svoj budući život sažeo u ovih nekoliko rečenica, u kojima si najprije postavio jasan cilj: želim biti sveti, Božji svećenik. Zašto? Zato jer jedino takve Bog i Crkva trebaju. Znaš što hoćeš. Znadeš zašto to hoćeš. I znadeš kako se do toga dolazi: Svjestan sam da je svećeništvo žrtva života ukoliko se živi po srcu Isusovu i Božjoj riječi. Na to tvoje, Isus bi ti rekao samo jedno: Idi, neka ti bude po riječi tvojoj!“
Mladi imaju velike ideale i spremni su za te ideale živjeti, a to su ideali koje bi poželio svatko od nas.
Svoju propovijed Biskup je zaključio riječima: „Draga braćo i sestre! Mladi imaju velike ideale i spremni su za te ideale živjeti, a to su ideali koje bi poželio svatko od nas. Ako bude u nama spremnosti da svojim primjerom života i svojom molitvom podupremo ove ideale i ove visoko postavljene ciljeve, pomoći ćemo da se oni ostvaruju u drugima, ali će u isto vrijeme i
nas posvećivati, jer će nas neprestano držati na putu Božjem, a to je put svetosti. Amen.“