Zavjetujući se na čistoću, poslušnost i siromaštvo sestra Anna od Gospe Žalosne, Solinjanka Elizabeta Mihalj u samostanu "Gospe od Guadalupe i svetoga Benedikta" u talijanskome gradiću Piedimonte Matese položila je vječne zavjete u redu Vječnih klanjateljica Presvetoga Oltarskoga Sakramenta. Sestra Anna, dvadesetosmogodišnja Elizabeta peto je od sedmero djece Ante i Jasmine iz solinske župe, prasvetišta Gospe od Otoka.
Svečano euharistijsko slavlje na kojemu je mlada Solinjanka položila vječne zavjete u predvečerje svetkovine Presvetoga Trojstva, 29. svibnja predvodio je nadbiskup José Rodríguez Carballo (OFM), tajnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života u koncelebraciji s gvardijanom franjevačkoga samostana Santa Maria Occorrevole Gennarom Russom (OFM), duhovnikom ocem Arturom Elbertijem (SJ) i brojnim drugim svećenicima i redovnicima.
Slavlju su uz monahinje iz samostana u Piedimonteu nazočile i sestre iz drugih samostana njihova reda u čitavoj Italiji (Napulj, Sortino, Cartoceto i Vedana) među kojima su i tri Hrvatice, sestre Agnese (Ljubica), Gabriella (Bernarda) i Noemi (Marina), a zbog epidemiološke situacije prisutni su bili roditelji i manji dio slavljeničine mnogobrojne obitelji.
Vječni zavjeti sestre Anne
Mlada je Solinjanka još kao sedamnaestogodišnjakinja ovomu redu pristupila prije 11 godina ušavši u samostan u Napulju, a prije četiri godine s nekolicinom je sestara poslana u samostan u Piedimonte Matese.
Osvrćući se na život i poziv sestre Anne koju prati od samih početaka njezina poziva nadbiskup Carballo je istaknuo važnost njezine mladosti u odgovoru Božjem pozivu, naglasivši kako je njezin primjer u današnjemu društvu istinska rijetkost, ali kršćanska dragocjenost. Već na početku obraćanja sestri Anni tijekom obreda nadbiskup Carballo ju je pozvao na hrabrost.
“Ne boj se! Hrabro! Bog je tvoja zaštita i samo se u njega uzdaj, kao što si i navela u svome redovničkome geslu (U Tebe se, Gospodine, uzdam!). Ostani! Ostani u redovničkoj zajednici, ostani uvijek u Bogu. Ako želiš biti misionarka u potpunom smislu, tada moraš biti potpuno kontemplativna. Ostani radosna i ne srami se. Ne boj se jer neće biti sve lako, bit će teških vremena. Neće sve biti u ružama. Ali ako ostaneš u Bogu, on će biti tvoj štit. Daj plod! Ne želimo da budeš u samostanu i da se osjećaš neplodna, već da daješ plod za Crkvu, za svoj život i da znaš da se najveći plod prinosi upravo dajući se za druge, za sestre, služeći drugima”, naglasio je nadbiskup Carballo posebno se u konačnici osvrćući na važnost obitelji.
“Najljepša ‘definicija’ Boga koja postoji nije ona koju smo u Katekizmu naučili da je Bog onaj koji je sve stvorio i koji svime upravlja, nego da je Bog obitelj. Bog je Presveto Trojstvo, odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga. Nešto najljepše što od Boga možemo naučiti jest da živimo u odnosu s drugima. To nije lako, zajednički život nije lagan, kako u obitelji tako i u redovničkoj zajednici, ali je moguć ako se uzdamo u Gospodina”, zaključio je nadbiskup Carballo.
Obredno bogatim liturgijskim slavljem sestra Anna je postala Vječna klanjateljica Presvetom Sakramentu, primajući od nadbiskupa veo, sveti habit, medaljon s prikazom Presvetoga i brevijar, a od časne Majke priore samostana u Piedimonteu Marriane od Uskrslog Isusa, krunu od ruža.
Najbrže rastuća ženska monaška zajednica u čitavoj Italiji, obogaćena brojnim mladim zvanjima u posljednje je vrijeme istinski znak živuće Crkve. Neprestano, cjelodnevno i cjelonoćno klanjanje pred Presvetim istinski je odgovor mladih na Božji poziv u kojemu čitav svoj život predaju i posvećuju molitvi za Crkvu, pritom nikada ne zaboravljajući domovinu i župnu zajednicu iz koje su potekli.
Opširni izvještaj s euharistijskoga slavlja i razgovor s mladom sestrom Annom potražite u lipanjskom broju Solinske kronike.