Nagrađivani panamski katolički pisac Claudio De Castro na stranicama Aleteije nudi razmišljanja o misteriju vječnosti te kako se za susret s Gospodinom licem u lice pripremaju svete duše.

Čuo sam za dječaka koji je umirao od teške bolesti. Prijatelj svećenik otišao je k njemu da ga utješi i podijeli sakrament bolesničkog pomazanja. Molili su zajedno, a na kraju ga je svećenik pitao:

„Zar se ne bojiš smrti?“

„Idem vidjeti Boga, koji je moj Otac, kako se mogu bojati?“

Ponekad pomislim da smo poput voća koje sazrijeva za Boga. Jednog lijepog dana siđe, pobere i odnese sa sobom ono najljepše, zrelo i slatko.

„Više nego spreman“

Ujak moje supruge bio je teško bolestan. Sjećam se da smo jedne večeri otišli k njemu. U određenom trenutku kad su nas ostavili nasamo, skupio sam hrabrosti i postavio mu pitanje:

„Jesi li spreman?“

„Više sam nego spreman, Claudio. Spakirao sam kofere. Samo čekam da me pozovu.“

Imao je neki zavidan spokoj, sigurnost da će licem u lice vidjeti najvoljenijeg Oca koji nas neizmjerno ljubi.

Kako se pripremiti za smrt?

Čista savjest najbolje je sredstvo za pripremu u teškim vremenima, jer daje spokoj i mir.

To je poput poznate priče o don Boscu koji je jednog poslijepodneva vidio sv. Dominika Savija kako se igra u dvorištu oratorija te ga je upitao:

„Što bi učinio da znaš da ćeš umrijeti za sat vremena?“

„Nastavio bih se igrati – odgovori dječak i vrati se u dvorište igrati se.“

Kao odlazak na zabavu

Uvijek me znao ganuti trenutak smrti velikih svetaca naše Crkve. Reklo bi se da idu na zabavu. Bog ih čeka, a oni jedva čekaju da što prije odu. Siguran sam da znate ovu prekrasnu pjesmu svete Terezije Avilske koja čezne da ide Bogu:

Jao dug li  je život ovaj!
Teška su progonstva ova,
zatvor ovaj, okovi ovi
gdje je duša stavljena!
Samo čekanje izlaza

Bol mi zadaje toli nesmiljenu,
jer umirem što ne umrem.

Živote što dati mogu
mome Bogu, koji živi u meni,
doli izgubiti te,
da bolje uživam Njega?
Želim Ga umirući doseći
ta njega jedinoga volim,
jer umirem što ne umrem.

Zaista uživam čitati životopise svetaca i preporučujem vama da ih čitate. Oni će vam biti od velike pomoći u duhovnom rastu i utjeha u poteškoćama.

Priprema koja traje cijeli život

Čitao sam i divio se životima mnogih od njih i shvaćam koliko sam daleko od svetosti, od življenja po Božjoj volji. Čitajući ih, otkrivamo da se svetac cijeloga života priprema za susret s Bogom. I to čini tako što ga voli svim srcem, voli bližnjega, svakoga, ispunjava svijet dobrotom, živi nadnaravnim mirom, u svako doba prihvaćajući bolesti i poteškoće, sve nudeći Bogu, moleći za one koji ostaju na ovom svijet. A kad dođe kraj, zahvaljuje Bogu na daru života.

„Sestrica smrt“

Priča se da je liječnik otišao posjetiti svetog Franju Asiškog kad je bio vrlo bolestan.

Na inzistiranje sveca, liječnik mu je rekao da će uskoro umrijeti. U tom je trenutku Franjo uzbuđeno uskliknuo poznate riječi: „Dobrodošla, sestrice smrti!“

Čitao sam i ovo o njegovoj smrti:

„Jedan ga je fratar obavijestio o njegovu skorom odlasku i pozvao ga da svima pruži primjer vedrine i radosti. Franjin odgovor na to bio je poziv bratu Angelu i bratu Leoneu da zapjevaju ‘Pjesmu brata Sunca’, a on je dodao novi stih koji je glasio:

Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu, a blažen, koje Ti nađeš po volji presvetoj svojoj.

Od svetaca učimo živjeti u punini, voleći, praštajući, čineći dobra djela u skladu s Božjom voljom koja je savršena i imajući čistu dušu i čistu savjest.

Tako ćemo, kad stigne „sestrica smrt“, moći zahvaliti Bogu za svu Njegovu ljubav, za život i obitelj; moći ćemo Mu zahvaliti zato što nam pokazuje put do Neba i zato što je On naš Otac.

Bog vas blagoslovio!

„Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.“ Knjiga Mudrosti 2