Zašto je čovjek postao toliko nečovječan, toliko nehuman?! Biće koje je trebalo biti vrhunac Božjeg stvaranja sve više gubi svoj prvotni sjaj. Svijet se počeo bojati nas ljudi.
Lijepo je biti čovjek
Venera je po udaljenosti drugi planet od Sunca, površinom nešto malo manji od Zemlje. Jedna priča kaže kako su se nekoć susreli Venera i Zemlja. Kaže Zemlja Veneri: „Kako si samo puna sjaja!“ Potom Venera zabrinuto upita Zemlju: „Zašto si ti tako tužna?“ Zemlja joj sva potištena odgovori: „Ja imam čovjeka!“
Sva se priroda najednom straši čovjeka, a što je najgore, i sȃm se čovjek plaši čovjeka
Premda odveć kratka, ova priča nosi jasnu poruku. Zašto je čovjek postao toliko nečovječan, toliko nehuman?! Biće koje je trebalo biti vrhunac Božjeg stvaranja sve više gubi svoj prvotni sjaj. Svijet se počeo bojati nas ljudi. Sva se priroda najednom straši čovjeka, a što je najgore, i sȃm se čovjek plaši čovjeka. Čovjek je sȃm sebi postao i strah i prijetnja. Katkad čak više i ne želi biti čovjek, čini sve samo da „pobjegne“ iz vlastite kože. No, unatoč svemu, ipak je lijepo biti čovjek…
Eh, koliko ti je puta majka rekla: „Sine moj, budi čovjek!“ I zato je krajnje vrijeme da čovjek iznova iskreno poželi biti to što uistinu i jest – samo čovjek.
I završavam pričom koju je napisao nobelovac Elie Wiesel: „Obrati se čovjek Bogu sljedećim riječima: ‘Hajde da nakratko zamijenimo svoje uloge: ti ćeš postati čovjekom, a ja Bogom, ali samo na jednu sekundu.’ Nato se dragi Bog blago nasmiješi i upita čovjeka: ‘Zar te nije strah?!’ ‘Ne!’ samouvjereno odgovori čovjek. ‘A tebe?’ ‘Da, mene je strah’, odgovori mu Bog.’“
Čovjek ne može biti Bog, može biti jedino i samo čovjek
Ova zanimljiva priča potvrđuje čovjekovu želju da bude Bog; pa da mu je i jedna sekunda darovana, bila bi dovoljna da uništi cijeli svijet. Čovjek ne može biti Bog, može biti jedino i samo čovjek. Zato je i Bog postao čovjekom da nam pokaže kako je divno biti čovjek. Iako smo ga svojim grijesima razapeli, Bog bi zasigurno opet postao čovjekom jer zna biti čovjek – human je, milosrdan i ljubi; za razliku od čovjeka koji nikad neće znati biti Bog. Zato budi samo čovjek; budi radostan, jer Bog te ljubi. Najljepša istina koju ljudi često zaborave glasi: svaki čovjek je dijete Božje i stvoren je iz ljubavi i za ljubav.
Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 12 nadahnutih knjiga, a pisao je i za katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Čitluk (BiH).