Tob 11, 5-17

U one dane: Ana je danomice sjedila uz put navrh brežuljka, odakle je mogla vidjeti nadaleko. I dok je odanle motrila neće li joj se sin vratiti, izdaleka ga opazi i smjesta prepozna da joj to dolazi sin pa potrči i dojavi mužu: »Evo, vraća se sin tvoj!«

A Rafael reče Tobiji: »Čim uđeš u kuću, odmah se pokloni Gospodinu, Bogu svome, i zahvali mu, pa pristupi svom ocu i poljubi ga. Potoni mu odmah namazi oči ribljom žuči što je nosiš sa sobom. Znaj dobro: smjesta će mu se otvoriti oči, i otac će tvoj vidjeti sunce nebesko te se obradovati što te vidi.

Pas, što ih je pratio na putu, pretekne ih te dođe kao glasnik, radosno mašući repom i umiljavajući se.

Ustade slijepi otac te potrča spotičući se, dade ruku sluzi i pohrli ususret svom sinu; zagrli ga i poljubi zajedno sa svojom ženom, te oboje proplaka od radosti. Pošto se nato poklone i zahvale Bogu, sjednu. A Tobija uzme riblje žuči i njome namaže ocu oči. Nakon oko pola sata poče mu se nešto bijelo, poput ljuske jajetove, ljuštiti s očiju. Tobija mu to rukom izvuče iz očiju i on umah progleda. Nato svi stadoše slaviti Boga, i on i njegova žena i svi koji su ih znali. Tobija probesjedi:

»Blagoslivljam te, Gospodine Bože Izraelov!

Udario si me pa me ozdravio,

i, evo, gledam Tobiju, sina svoga!«

Psalam:

Ps 146,1b-2.6c-7ab.7c-8.9-10

Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg,
dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.