Na Natječaj se javila prvi put, a u pobjedi su joj malim dijelom pomogli i umjetnici Dominik Lučić i Marko Kutlić svojom obradom pjesme ‘Kao košuta’.

No, rezultate su ovaj put na Merčevo, 10. svibnja, blagdan bl. Ivana Merza, ekskluzivno objavili i u večernjem programu HKR-a u emisiji BUM – Budimo mladi. Razlog su dakako bile epidemiološke mjere u kojima nisu mogli organizirati svečanost i okupiti pobjednice, pobjednike, njihove roditelje i brojne uzvanike.

Naši slušatelji su tako te večeri, između ostalog, mogli čuti: Tko je pobjednica, imena drugoplasiranih i trećeplasiranih, te čitav pobjednički esej, kao i način na koji ga je sama prvoplasirana osobno interpretirala u programu Hrvatskog katoličkog radija.

Četveročlano Povjerenstvo Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti donijelo je, dakle, sljedeću odluku:

Prvo mjesto osvojila je maturantica Marija Faustina Krištić, učenica IV. razreda Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti u Zagrebu.

Drugo mjesto osvojila je Enya Doboš, učenica II. razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku.

I treće mjesto dijele: Ana Meštrić, učenica II. razreda Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti, i Lucija Bošnjak, učenica IV. razreda iste zagrebačke ženske opće gimnazije.

Rezultate je u programu HKR-a objavila članica Povjerenstva Andja Jakovljević, nastavnica hrvatskog jezika.

Čestitke su uputili svima nagrađenima, osobito ŽOG-ovkama, kako stoji u objavi organizatora, a zahvalili su i svim učenicima i njihovim mentorima koji su sudjelovali na Literarnom natječaju „Blaženi Ivan Merz“ 2021.

Nagrade će biti dostavljene u škole nagrađenih učenika, a prvoplasirana se imala priliku obratiti i našim slušateljima, te su čuli motive njezine prijave, pozadinu nastanka pobjedničkog teksta i samu njezinu interpretaciju uživo na HKR-u.

Marija Faustina Krištić s prijateljicama iz razreda (Foto: Ženska opća gimnazija)

Tekst je – kaže Marija Faustina – nastao dok je u pozadini svirala najnovija obrada pjesme ‘Kao košuta’ pa je tako, jasno, bilo i u našem programu.

Slušateljima je rekla:

“Iskreno, uopće se nisam nadala pobjedi. Nisam očekivala. Mislila sam – prvi put kada sam čula za nagradu – da se to netko sa mnom zeza i šali. Nisam očekivala da ću pobjediti jer mi je za takvu vrstu natječaja moj tekst djelovao previše meditativno tako da je ovo za mene stvarno iznenađenje”, rekla je HKM-u ova maturantica koja se na jesen nada upisati Akademiju likovnih umjetnosti u rodnome gradu.

Mentorica Marije Faustine je nastavnica hrvatskog jezika Donata Mikić (na naslovnoj fotografiji sasvim desno), a sjemeništarac iz Širokog Polja Darijo Barjaktari kao učenik 3. razreda Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu, koji je prošle godine na ovome natječaju osvojio treće mjesto, u ovoj je prilici HKR-ovom BUM-u posvjedočio svoje iskustvo školovanja u toj cjenjenoj i jako dobroj školi s dugom tradicijom u kojoj se priprema jednom, ako Bog da, i za svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U nastavku poslušajte pobjednički tekst u interpretaciji Marije Faustine Krištić, kao i čitavu emisiju ‘Budimo mladi’, a ispod priloženog linka snimke BUM-a možete i pročitati esej mlade maturantice:

Moderno društvo očajava jer je izgubilo vezu s Praizvorom

Čovječe, stvorio sam te na svoju sliku, sebi slična! Postavio sam te gospodarom i čuvarom svemu što diše, ali te ne htjedoh ostaviti sama, nego načinih ti predivnu družicu kako bi tvoje srce bilo potpuno. 

Tvoja je slabost što unatoč svim mojim darovima i blagoslovima ostaješ nezasitan za sve ono što je prolazno i što se pretvara u prah, a ti nisi stvoren za to, stvoren si za nešto daleko više, ali bez obzira na cijenu tvoje pogreške Ja te ne ostavljam, Ja hodim s tobom i bdijem nad tobom. 

Zašto si tako uplašen, ljubljeni moj? Zašto su tvoje oči pune straha, nesigurnosti, nepovjerljivosti? Zašto se brineš za sutra ako sam Ja već isplanirao tvoj dan? Život je težak, trnovit i možda se pitaš „Čemu živjeti?“ ali Ja imam nevjerojatan plan i ti si dio njega. Zašto ti je srce tako nemirno? 

Sve mi je o tebi znano, broj tvojih otkucaja, broj tvojih udisaja, broj tvojih vlasi, poznajem čak i tvoje najdublje želje, čežnje i sve ono što želiš zadržati u tajnosti, sve ono čega se stidiš i ne želiš da itko drugi za to sazna, ali Ja znam jer meni je sve znano. Čovječe, toliko te ljubim da sam žrtvovao svoga jedinog Sina, samo da ti, voljeni moj, ne bi ostao u vječnoj tami. 

Što moram napraviti kako bih zadobio tvoju pažnju? Ne boj se vjerovati, ne boj se moliti me za pomoć, ne boj se izgovarati moje ime! Ja sam Bog tvoj! Ja sam tvoj Otac! Današnji svijet zaboravio je na ljubav, ljubav je tako brzo postala teret ili sladunjavi osjećaj, sinonim užitka, ispunjavanja potreba, ali ljubav nosi sa sobom žrtvu, ljubav boli i nije tako slatka kao što je opisuju. 

Moja je ljubav prema tebi toliko velika da sam morao podnijeti veliku žrtvu kako bih te izvukao iz tog blata, kako bih te očistio, kako bi me jednog dana mogao gledati licem u lice. 

Nemoj bježati od mene, i Adam je to pokušao, ali mu nije uspjelo. Meni ništa nije skriveno. Gledam i srce me boli kad vidim koliko je puno moje djece danas nesretno, povrijeđeno, koliko samo vremena gube na tako nevažne stvari, koliko je novac zaokupio njihova srca. 

Planiraju i žive u budućnosti, koliko samo novaca troše na sakupljanje i povećanje bogatstva kao da će to sve moći ponijeti sa sobom, ali praznina u srcu ostaje i imaš osjećaj kao da toneš, kao da bi odjednom mogao samo nestati. Izvana možda izgledaš zadovoljno, sretno, nasmijano, ali unutra vladaju kaos, nemir i tjeskoba, u tvojem krhkom srcu odvijaju se najjače oluje. 

Ova teška vremena čine te nesigurnim, pitaš se čemu tolike nepravde, zašto uvijek moraju stradati oni nevini, oni najmanji, možda si ljut na mene i pitaš se zašto stojim po strani, zašto ništa ne poduzimam, zašto šutim, ali moje srce gori. 

Toliko te ljubim da sam ti dao svu slobodu, zamisli samo kolika mora biti nečija ljubav da pusti onog drugog činiti što ga je volja, no to ne znači da sam te napustio, Ja sam uvijek tu i čekam te. Dođi k meni po sve što ti treba i zahvaljuj mi za ono što imaš i za ono što ću providjeti za tebe. 

Udahnuo sam u tebe život i dao ti dostojanstvo kako bi bio što bliže meni. Urezao sam te u svoje dlanove kako bi spoznao cijenu svoga spasenja! 

Želio sam te još prije postanka svijeta i sada si ovdje, dišeš, živiš, o kako si predivan i tako poseban. Ti si vrhunac mojeg stvaranja, sve sam ovo stvorio za tebe, izlaske sunca, prirodu, pjev ptica, nebo posuto zvijezdama u kojima je zapisano tvoje ime. 

Tvoja prisutnost dokaz je mojeg postojanja! Ja sam te želio i Ja sam te izabrao, zato ne boj se, Ja sam s tobom!

Marija Faustina Krištić, 4. razred

Izrezak s YouTubea