Duhovske e-Duhovne vježbe zamišljene su kao poticaj na razgovor s Bogom kroz pet koraka: pripremu, čitanje, produbljivanje, razmatranje i molitvu. Autor teksta razmatranja je katolička karizmatska zajednica Božja pobjeda.
U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za Duhove 2021. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-Duhovne vježbe za Android i iOS.
Uvod
Na kraju evanđelja čitamo o poslanju apostola da pođu po svem svijetu, naviještaju radosnu vijest te krste sve narode u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. No, prije početka izvršavanja tog poslanja, Isus učenicima kaže da ostanu u gradu dok se ne obuku u Silu odozgor. Netko tko nije čitao Djela apostolska, mogao bi se zapitati: „Zašto su trebali ostati u gradu? Kako je izgledalo to “oblačenje” u Silu odozgor?“
Čitaj
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 3,13-17)
Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“ Ali mu Isus odgovori: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Iz Poslanice Galaćanima (Gal 4,4-6) A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: „Abba! Oče!“ Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.
Produbljuj
Kako je tužno biti, a ne znati tko smo! Mnogi vjernici žive život a da nikad u potpunosti nisu otkrili svoj identitet. Mi jesmo muškarci i žene, očevi i majke, svećenici, redovnici i časne sestre, učitelji i učiteljice, glazbenici i pjesnikinje, i naš identitet ima mnogo izraza. No, jednom kršteni, makar još davno, kada nismo bili svjesni, na našem je srcu utisnut neizbrisiv biljeg Božjeg pomazanja, kojim smo postali novi čovjek, a glavni, najveći, najvažniji izraz našeg identiteta otada je – posinjeni sin Božji, kći Božja! To je najveći učinak našega krštenja – da Bogu možemo reći: „Abba! Oče moj!“
Razmatrajući Isusovo krštenje, mogli bismo reći da mu ono nije bilo potrebno, jer on jest Sin Božji i pun je Duha Svetoga. No, Isus je veoma dobro znao važnost krštenja, najvažnijeg događaja u našemu životu. Stoga, umjesto da nam o tom otajstvu samo govori, odlučio je pokazati nam. Svi koji su bili prisutni na Isusovu krštenju mogli su vidjeti Duha Svetoga u obliku golubice, kao što je Ivan Krstitelj posvjedočio da je vidio, a glas s neba izrekao je možda najljepše riječi Svetog pisma: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 3,17).
Eto riječi koje trebamo ponavljati u ovomu razmatranju! To su riječi koje poput grmljavine žele protresti naše biće u svim svojim dubinama: „Ja sam ljubljeni sin, ljubljena kći Božja! Bogu je milo što me ima!“ I kao djeca Božja, krštenjem smo postali „zajedničari božanske naravi“ (2 Pt 1,4), njegovi nasljednici, uživatelji njegove očinske naklonosti, roditeljske brige i odgajanja, baštinici poslanja i svega što je njegovo, dok jednom ne dođemo k njemu u vječno kraljevstvo.
Razmatraj
Kada si rođen? Kojeg dana u mjesecu? Koje godine? Svake godine slaviš rođendan, sigurno nije teško sjetiti se. Rođendani su nam važni. A, sjećaš li se svoga krštenja? Vjerojatno si kršten ili krštena kao dijete. Znaš li koji je dan u mjesecu bio? Ne razmišljamo često o našem novom rođenju, važnijem nego što je naše tjelesno rođenje. „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.“ (Iv 3,5). Saznaj kada si kršten ili krštena. To je najvažniji dan tvoga života. To je dan neizmjernih i neizbrisivih milosti, utisnutih kao pečat u tvoje srce. Zahvaljuj sada Gospodinu na tome danu. Proslavi taj dan. Toga dana postao si dijete Božje.
Moli
Moli s vjerom, pouzdanjem i ljubavlju koju dijete pokazuje svomu Ocu. Reci mu: Hvala ti, Oče, na nezasluženoj milosti krštenja. U svojoj neizmjernoj ljubavi učinio si me svojim sinom, svojom kćeri. To nikad nisam mogao ni zamisliti.
Oče naš, koji jesi na nebesima, ti si moj Otac, a ja sam tvoje dijete. Tebi pripadam. Ti si moj Tata. Tebe ljubim svim srcem i zahvaljujem ti što si me stvorio da s tobom provedem vječnost.
Sveti se ime tvoje, ime nad svakim imenom; ime u kojem nema tuge ni boli, u kojem srce i duša ozdravljaju, u kojem nema patnje ni zla; ime u kojem se mogu sakriti od svega svijeta, primiti utjehu, ljubav i ohrabrenje, pa ponovno odvažno krenuti u svijet znajući da si uvijek sa mnom.
Dođi kraljevstvo tvoje, kraljevstvo tvoje vladavine, tvoje milosti i pravednosti, kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta, a dano mi je po krštenju koje si mi darovao!
(…)
Pripremila: Katolička karizmatska zajednica ‘Božja pobjeda’